“Katastar izvorišnih voda“ na području opština Berane, Andrijevica i Petnjica, koji je izradila grupa stručnjaka još u vrijeme SFRJ i koji je nosio oznaku “vojna tajna“, morao je negdje ostati u vojnim arhivama i sasvim sigurno bi mu se moglo ući u trag. To je Portalu RTCG kazao dobro obaviješteni sagovornik koji je dugo tragao za ovim dokumentom.
“Obraćao sam se arhivi koja je naslijeđena od bivše Jugoslovenske narodne armije i kazali su da nema kod njih. Lično mislim da je taj dokument za potrebe tadašnje vojske urađen u više primjeraka, vrlo davno, pa iako nije digitalizovan u međuvremenu, u pisanoj formi sigurno još uvijek negdje postoji u arhivskoj građi. Samo neko treba da bude uporan i da traga za tim kapitalnim dokumentom. Ne treba odustajati“, rekao je sagovornik.
Ovaj izuzetno vrijedni dokument nestao je prije skoro deceniju i po iz arhive Opštine Berane, odnosno tadašnjeg Sekretarijata za poljoprivredu.
Dokument je, upravo zbog oznake „vojna tajna“, tražen i u arhivama Vojske Crne Gore, ali je i od njih stigao odgovor da takvog dokumenta nema ni u njihovim arhivama.
„Prosto je nemoguće da dokument takvog značaja nije nigdje sačuvan. Mora postojati makar jedan primjerak koji bi bio vraćen Beranama, gdje je i rađen i za čiju teritoriju se odnosi“, kazao je sagovornik našeg portala.
On je rekao da je time propao sav trud koji je ulagao čitav tim stručnjaka tadašnjeg zavoda za projektovanje da se sačini svojevrsna mapa izvorišnih voda na velikom području koje je tada bilo jedna, a sada tri opštine.
Riječ je o dokumentu koji je čuvan više od pola vijeka, sa namjerom da jednom bude iskorišćen i u komercijalne svrhe, da bi nestao iz arhive bivšeg opštinskog Sekretarijata za poljoprivredu.
Originalni dokument, postoji vjerovatnoća, mogao bi biti i ukraden, a tretira se da je stradao u požaru.
„Najbolje je reći da je vrijednost neprocjenjiva. Taj dokument se u vrijeme kada je rađen vodio kao vojna tajna. Ne znam kada je sa njega skinuta oznaka tajnosti, ali je ta oznaka ‘vojna tajna’ do trenutka nestanka stajala na debelim koricama“, rekao je jedan od stručnjaka za vode.
Ovaj čovjek podsjeća da je katastar izvorišnih voda svojevremeno, kao vrlo vrijedan dokument, čuvan više od pedeset godina.
„U tom obimnom dokumentu, koji je očigledno nastao kao plod višegodišnjeg terenskog rada, dati su podaci za tri hiljade izvora na području sadašnjih opština Berane, Andrijevica i Petnjica – o kapacitetu i temperaturi vode u četiri godišnja doba, nadmorskoj visini, načinu prilaza, široj i užoj lokaciji, geološkom sastavu okoline, mogućnosti kaptiranja, kao i mogućnosti eventualnog zagađivanja“, priča ovaj sagovornik.
On objašnjava da je svako izvorište prema tom dokumentu čak ispitano u pogledu fizičke, hemijske i bakteriološke ispravnosti vode, što bi moglo biti promjenjivo i jedino što bi danas u njemu trebalo ponovo provjeriti.
Upravo na osnovu ovog dokumenta utvrđeno je da na području terena koji je istraživanjem obuhvaćen, a koji se sada prostire na tri opštine, postoji najmanje trideset izvora pitke vode koji zadovoljavaju sve kriterijume da bi mogli da se koriste u komercijalne svrhe, ali do sada nijedan nije za to upotrijebljen, ne računajući one koji se koriste za snabdijevanje naselja.
„Naravno, od tih tri hiljade izvora nijesu svi za komercijalne svrhe. Ali preko trideset ima kapacitet od 5 do 50 litara u sekundi. Među njima bi se sigurno nekoliko našlo koji zadovoljavaju sve kriterijume da bi mogli biti ponuđeni za koncesije. Ako bi se neko pojavio i izgradio makar jednu fabriku za flaširanje, to bi za ovu siromašnu sredinu bio dobitak“, smatra ovaj čovjek.
On zaključuje da bi sada, kada bi se krenulo iznova da se sve radi, trebalo ko zna koliko novca i vremena, odnosno da bi to u sadašnjim okolnostima predstavljalo „nemoguću misiju“.
Da je dokument pod tim nazivom postojao, i da je dugo nosio oznaku vojne tajne, „nezgodno“ svjedoče još samo rijetki. Od stručnjaka koji su ga za potrebe vojske nekadašnje SFRJ i grada Berana, tadašnjeg Ivangrada, izrađivali kasnih šezdesetih ili ranih sedamdesetih godina, danas mnogi nijesu među živima ili više nijesu u Beranama.
“Ipak želim da budem optimista. Kome bi takav dokument danas trebao u lične svrhe? Čak i da ga je neko otuđio, šta njemu znači? Ne treba posustajati, potrebno je preturiti sve arhive bivše vojske JNA koje su negdje u Beogradu. Neki primjerak sigurno postoji u štampanoj formi. Taj dokument je potrebno naći i vratiti Beranama. To je prosto kapitalno djelo iz oblasti voda i bilo bi šteta da se potpuno izgubi“, kaže sagovornik Portala RTCG.
Izvor: RTCG
