Piše: Tufik Softić
Tužilaštvo je zatvorilo slučaj mog lažnog profila na fejsbuku i krađe identiteta, tako što je odbacilo krivičnu prijavu koju je policija podnijela krajem marta 2023. godine.
Obavijestili su me prekjuče pisanim putem da je slučaj zastario jer za dvije godine nije otkriven NN počinilac krivičnog djela neovlašteno prikupljanje i korištenje ličnih podataka na moju štetu. Uputili su me da se žalim Višem državnom tužilaštvu ili sam preduzmem gonjenje. Fala im. Vrlo korektno i blagovremeno. Imam čitavih osam dana da razmislim da li ću ići za Njemačku gdje je profil registrovan, pa onda dalje da tražim ko njime upravlja ili je upravljao, i odakle.
E sad, ako neko “ima prolaz” kod Marka Zakerberga da mi poslije skoro četiri godine izbriše lažni profil, učinio bi mi veliku uslugu i bio bih mu dužnik do kraja života. Kada god pomislim da je neko ko upravlja tim lažnim profilom sa mojim imenom, sa najgorim mogućim sadržajima prikupio preko hiljadu i sedamsto pratilaca kojima su stizale sve, pa i one naprljavije i najvulgarnije objave, bude mi u najmanju ruku neprijatno.
Na sreću, tu je vještacka inteligencija koja je mnogo ozbiljnije shvatila problem od tužilaštva i dala mi je sva uputstva, čak i napisala dopis na engleskom jeziku koji bi trebalo, uz svu policijsku i tužilačku dokumentaciju da dostavim Zakerbegovoj administraciji da bi lažni profil bio definitivno izbrisan, odnosno ugašen.
Naravno da kao i većina ljudi želim da znam šta se objavljuje na društvenim mrežama, ali za ulazak obično koristim nalog prijatelja. Da ne otvaram lični profil na društvenim mrežama definitivno sam odlučio onda kada je preminuo moj kum koji je bio zavisnik od fejsbuka i instagrama. Jednog dana, tek što sam sjeo da popijem kafu, još se ne probudivši kako treba, i poslovno otvorio fejsbuk, prva ponuda mi je bila – osoba koju možda poznajete. Više od godinu od smrti kuma profil je još otvoren i može mu se pristupiti. Ostao sam u šoku i istog trenutka sam potresen otkazao sve obaveze, otišao u dugu šetnju pokušavajući da izbrišem taj trenutak sa kojim mi je počelo jutro. To me je učvrstilo u uvjerenju da je u svijetu globalne kontrole i krize individualnosti potrebno sačuvati minimum privatnosti, dok tehnološke promjene ne stignu dotle da nam ni to ne bude moguće.
Negdje početkom 2023. godine dobar poznanik me je pitao zašto ga ne prihvatim za prijatelja i sada mi je jasno zašto me je čudno pogledao kada sam mu rekao da nemam fejsbuk ni instagram. Nije prošlo mnogo kada mi je drugi kolega kome sam to ispričao, rekao – imaš, imaš, i otvorio mi profil. Gledam i ne vjerujem, moje javno dostupne fotografije, lični podaci pogrešni i tu još saznam da živim u Baru i da sam udovac, na zdravlje i veselje mojoj supruzi.
Pozovem poznanika u policiji i on mi kaže da dodjem i prijavim, a oni će naći način da to brzo izbrišu. Odem u policiju i jedan od inspektora iz toga sektora otvori profil i uđemo zajedno u sadržaje. Vraćamo unazad i pokazuje mi kako je prva objava iz oktobra 2022. godine, a od tada su se nizale svakakve objave, neke potpuno besmislene, ali i, malo malo, pa po jedna neprimjerena, da ne kažem filmovi i klipovi za odrasle. Tog trenutka sam shvatio da nakon svega što mi se u poslu dešavalo i što me nije slomilo, neko sada pokušava da me iskompromituje na ovaj način. Šta bi, inače, pomislio neko ko me ne zna kada otvori “moj” profil, a na vrhu ga dočeka pornografski film.
U policiji mi kažu da će to brzo riješiti, i slučaj proslijede kolegama u Podgorici. Desetak dana kasnije inspektor mi kaže da Zakerbergova kompanija Meta odbija da izbriše profil “jer ne remeti njihova pravila poslovanja i rada”. Obećavaju samo da će naknadno policiji javiti IP adresu na kojoj je profil otvoren.
Sve ovo počinje da mi djeluje kafkijanski i čini da se osjećam kao junak romana koji se jednog jutra probudio kao ogroman insekt. Sjećate se toga. Roman “Preobražaj” prikazuje apsurd ljudskog postojanja. Gregor ne zna zašto se pretvorio u kukca, baš kao što ljudi često ne razumiju zašto im se događaju neželjene stvari. Svijet ne nudi objašnjenje. Ni ja nemam objašnjenje, ali znam da ne sanjam i samo pomislim kako su Kafka i Orvel odavno anticipirali šta će se dešavati u narednom vijeku.
Policija me obavještava nakon izvjesnog vremena da je putem medjunarodne saradnje pronašla Njemca starije dobi u gradu Triru na čijoj IP adresi je profil otvoren, ali da je nakon privođenja kazao da navodno nema nikakve veze sa tim.
Moguće je i da nema, nikakva bliža objašnjenja iz tužilaštva nisam dobio. Stručnjak za sajber bezbjednost iz Meksika mi potvrdjuje ono što sam pretpostavljao, da je profil mogao biti otvoren u Njemačkoj, ali da se njime upravlja iz Crne Gore, možda i iz Berana. Dakle, ako nisu uspjele batine i eksplozivi, sada će me malo iskompromitovati po društvenim mrežama. Poslije javnog obraćanja u medijima, profil je blokiran, neprimjereni sadržaji uklonjeni, ali ne i izbrisan i još uvijek se može otvoriti.
Ulazi, dakle, uručilac pošte u dvorište i potpisujem, a u tom trenutku ne znam ni šta. Tek kad otvaram vidim obavještenje iz tužilaštva. Već sam na to zaboravio. Onda pomislim – nema nam spasa. Ne znam ko je zakazao u lancu. Ništa mi nije jasno.
Zato molim Zakerberga da mi izbriše lažni profil. Učini to, care univerzuma, to je za tebe sitnica. Stavio si me u kavez. Tvoj sam zarobljenik, a možes da me oslobodiš jednim pogledom, ni prstom da ne mrdneš. Učini mi toliko Zakerberže, druže, brate, nebitan sam ja u tvom svijetu. Znam da nisi baš transhumanista koji vjeruje u mogućnost produžetka života, ali, složićeš se da ne bi bilo lijepo da poslije tvog biološkog odlaska neko drag dobije ponudu za prijateljstvo od tebe i da bude šokiran, kao što sam ja bio u šoku onog jutra kada si me pitao da li poznajem kuma koji je odavno preminuo.
