POEZIJA ZA POČETNIKE

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Piše: Rebeka Čilović, pjesnikinja

Poezijom se mogu baviti svi, baš svi! Danas je lako biti pjesnik, hartija sve trpi a rukopisi ne gore. Do iznemoglosti se haba hartija i pišu se remek djela. Svaka kuća ima pisca, a svaka druga, velikog pjesnika. Tako je pjesnik zanimanje koje je toliko često da mislim da će nadmašiti i pravnike, ekonomiste, ljekare. Zapravo, za poeziju ne treba naročito znanje, a ni obrazovanje.

Dovoljno je da se priđe tastaturi, bez straha i da se poželi vječna slava. I gle čuda! Zaista je lako, priče se ređaju, i pjesme ne zastajkuju. A, kada se taj čemeran posao privede kraju, dolazi do prave agonije. Pjesnik mora savladati  i menadžerske sposobnosti, kako bi što spretnije prodao “proizvod”. Tu je podrška kumova, tetaka i strina koje se kunu da takvog genija još ni jedno pleme imalo nije. Pjesnik, (a svaki ) se tako zove, egzibicionista po prirodi, poželi i promociju da napravi, pa poziva kao da ženi sina, sve plemenike, mile i manje drage na “događaj godine” koji za cilj ima da proslavi rađanje genija. O knjizi govore stručnjaci koji citiraju Homera i Getea, raduju nas što mi eto imamo i boljeg od njih. Pjesnik,onako ushićen, shvata da je i to malo, pa želi da uz malo sreće dođe do neke nagrade. Kada se i to dogodi , on se potpuno izobliči. Čuo je negdje kako pjesnik, ako je pravi ,  mora biti i nedostižan široj javnosti, pa se tako i on uznese i odluči da sa “običnim” svijetom ne divani i ne troši svoje čase koju mu služe za pametnije i uzvišenije misije, On samo piše, piše, piše…

Kada ga pitate šta čita, on kaze da nema vremena, on piše. Kada ga pitate kako nastaje inspiracija, on Boga u pomoć priziva, zaboga poezija je religija. Ako se desi da zamjerku nađete, pa vi ćete na crnoj listi biti, jer vaša ljubomora vas je slijepcem učinila, pa niste svjesni kakvoj se veličini suprostavljate.

A jave se “istinski” pisci, pa oni neke novotarije uvode, traže da se čita i još kažu da je to osnov pisanja. Oni vole poeziju a “pravi” pjesnik ne razumje tu ljubav, pominju ideale i vrlinu kao iskonsko dobro, prave od poezije  performance, unose je u lokale i uz vino i gitaru govore neke nerazumljive stihove. Istinski pjesnici se ne pozivaju na književne večeri, ne dodjeljuju im se nagrade, ne aplaudira se njihovoj smjelosti, oni žive na marginama, baš kao i poezija.

Šta je pjesnik ako ne misleći čovjek, obrazovan, razuman i razuzdan u potrebi da mijenja svijet. Poezija nije za svakog,  zato mi i imamo toliko pjesnika i pisaca, jer pravi i veliki ćute, dok poplava ne prođe, dok se sva svrstavanja i farbanja ne završe, dok kritika “spava” ili radi za brata, kuma i partnera, dok prostor zauzimaju oni čijih se tekstova stide čak i oni sami, dok pravi pjesnici tuguju nad sudbinom svijeta, neko će još sjutra uhvatiti zadnji dan stare godine da objavi djelo koje će vas natjerati  (ja se nadam) da shvatite kako se poezija (ne) piše.

Share.

About Author

Leave A Reply