Piše: Tufik Softić
Crna Gora raspolaže šumskim resursima čiji je dozvoljeni godišnji obim sječe oko 800.000 kubika drvne mase, šumarstvo i drvoprerada zajedno učestvuju sa manje od jedan odsto u nacionalnom dohotku, dok među preduzećima dominiraju pilane i primarna prerada. Istovremeno, izvoz drveta i proizvoda od drveta tokom 2024. godine pao je na 41,9 miliona eura, a uvoz je dostigao 52,5 miliona.
Ovi podaci Privredne komore Crne Gore i zvanična statistika otvaraju pitanje zašto sjever, umjesto snažnog centra finalne proizvodnje, i dalje ostaje uglavnom prostor iz kojeg se drvo izvozi, a njegova veća vrijednost stvara negdje drugo. Sjever Crne Gore decenijama se oslanja na šumarstvo i drvopreradu kao jednu od tradicionalnih privrednih djelatnosti.
Međutim, prirodno bogatstvo nije se pretvorilo u industrijsku snagu kakvu bi, uz odgovarajuća ulaganja, moglo da predstavlja za ovaj dio države. Komora kao pravac daljeg razvoja prepoznaje prelazak na finalnu proizvodnju, proizvode veće vrijednosti i unapređenje konkurentnosti, posebno na sjeveru države. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, ukupna spoljnotrgovinska razmjena Crne Gore u kategoriji drveta i proizvoda od drveta iznosila je tokom 2024. godine oko 94,5 miliona eura.
Od toga je izvoz iznosio približno 41,9 miliona eura, dok je uvoz dostigao oko 52,5 miliona eura. Pokrivenost uvoza izvozom pala je na 79,8 odsto, što znači da je vrijednost uvezenih proizvoda u ovoj kategoriji bila veća od vrijednosti izvezenih za oko 10,6 miliona eura. Podatak o raspoloživom potencijalu, u kombinaciji sa činjenicom da sektor učestvuje sa manje od jedan odsto u nacionalnom dohotku, nameće pitanje da li se postojeći resursi koriste na način koji donosi najveću moguću korist domaćoj ekonomiji.
Vrijednost drveta ne završava se u trenutku kada trupac postane daska, jer sušenje, precizno profilisanje, lijepljenje, obrada, dizajn i proizvodnja gotovih elemenata predstavljaju dodatne faze u kojima nastaju nova radna mjesta i dodatni prihodi.
Kada se proizvodni lanac zaustavi na pilani, dio tih poslova i prihoda ostaje neostvaren u domaćoj privredi.Građa proizvedena u Crnoj Gori, ranije su upozoravali mali drvoprerađivači iz Rožaja, izvozi se na Kosovo za dalju obradu, proizvodnju lamperije, podova, stolarije i drugih proizvoda, ali i dalje nema odgovora na pitanje zašto se slični kapaciteti ne razvijaju u većoj mjeri u Rožajama, Beranama, Bijelom Polju i drugim opštinama sjevera.
Tako zemlja koja raspolaže sirovinom ostaje na početku proizvodnog lanca, dok se dio dodatne vrijednosti, zaposlenosti i izvoznog prihoda ostvaruje izvan nje.Proizvodnja peleta ima svoje mjesto u drvnoj industriji, ipak, dominacija investicija u peletare, na koju ukazuje Privredna komora, otvara pitanje zašto ulaganja nisu snažnije usmjerena i na druge oblike prerade. Sjeveru su potrebne fabrike podova, lamperije, vrata, prozora, stepeništa, namještaja i drugih proizvoda koji imaju širu primjenu na domaćem i stranom tržištu.
Takva proizvodnja omogućava zapošljavanje većeg broja različitih profila radnika, od stolara i tehnologa drveta do dizajnera i stručnjaka za prodaju. Istovremeno se otvara prostor za mrežu malih i srednjih preduzeća koja bi međusobno sarađivala – od sušenja građe i proizvodnje elemenata do završne obrade i prodaje gotovih proizvoda.Ako je cilj da šumarstvo i drvoprerada postanu ozbiljniji oslonac ekonomskog razvoja sjevera, državna politika ne bi smjela da se zaustavi na upravljanju šumama i dodjeli sirovine.
Važno je i da se pristup sirovini organizuje transparentno i predvidivo, uz poštovanje održivog gazdovanja šumama. Preduzeća koja planiraju veće investicije moraju imati jasniju sliku o mogućnostima snabdijevanja, kvalitetu drveta i dugoročnim uslovima poslovanja, dok je jednako važna izvozna politika.
Podaci Privredne komore i zvanična trgovinska statistika ukazuju na nesklad između šumskog potencijala Crne Gore i ekonomskog učinka sektora koji bi trebalo da ga valorizuje.Upravo je tu razvojna šansa sjevera.
Ne u povećanju sječe, već u razvoju industrije koja će od raspoložive sirovine stvarati više vrijednosti, uz očuvanje šuma i dugoročnu održivost proizvodnje.Ako Crna Gora želi da šumarstvo i drvoprerada budu više od marginalnog dijela ekonomije, potrebno je da finalna proizvodnja postane stvarni prioritet razvojne politike, a ne samo cilj koji se ponavlja u strategijama i programima.
Nije dovoljno imati šume i prodavati drvo. Potrebno je razviti industriju koja će od tog drveta proizvoditi gotove proizvode, zapošljavati ljude na sjeveru i veći dio stvorene vrijednosti zadržavati u Crnoj Gori.
Izvor: RTCG
