Iako se pisanje bavi praktično od trenutka kada je naučila da piše, Nađa Dabetić, nije se još uvijek osmjelila da svoje stvaralaštvo objavi.
Kako za Radio Berane, kaže ova mlada umjetrnica, razlog tome je nesigurnost.
“Od sada nisam ništa objavila, zato što ne vjerujem dovoljno u sebe. Više volim sebe da iskritikujem, nego da pohvalim. I vidim da generalno svi imamo danas problem sa tim. Tim činom otvaranja svoje duše ovom ludom, iskvarenom svijetu koji ja još uvijek gledam dječijim, naivnim očima, ja zapravo dopirem do ljudi i vraćam im nadu. Ovaj put ka ponoru i beznađu me je natjerao da prenesem neku poruku ljudima i da zagovaram one vrijednosti koje su mnogo izgubile na značaju” počinje svoju priču Nađa.
Prisjećajući se prvih napisanih riječi, ona kaže da su to bile “kratke mudre misli” sedmogodišnjakinje.
“Pisanjem se bavim praktično od trenutka kada sam svojom rukom (kako-tako) naučila da napišem veliko i malo štampano slovo A. U početku su to bile “kratke mudre misli” sedmogodišnjakinje,koje su vremenom dobijale svoju formu, koje su se razvijale i nadograđivale. U periodu osnovne škole sam se opredijelila za prozu kao književni rod,jer mi je davala širinu i mogućnosti koje su mi bile potrebne da bih kazala sve što sam željela da iskažem. To je prepoznala moja profesorica Radojka Kastratović zahvaljujući kojoj sam učestvovala na raznim literarnim konkursima. Tokom srednje škole sam shvatila da treba da pokušam i sa poezijom,i jesam” kaže ona.
Među njenim književnim uzorima su Mika Antić, Milan Rakić, Vladislav Petković Dis, Laza Kostić, Meša Selimović, Ivo Andrić, Dostojevski, Tolstoj, za koje kaže da su je pripremali i za život i za pisanje.
Umjetnost je za nju način života. Nakon završene Škole za osnovno muzičko obrazovanje, završila je Srednju muzičku školu ” Vasa Pavić”, a sada je na studijama kontrabasa na Muzičkoj akademiji u Nišu.
“Uglavnom kad se pita neko od umjetnika šta znači muzika ili bilo koja umjetnost za njih, oni kažu da je to njihova najveća ljubav. A ja ne bih rekla tako. To je moj način življenja, beskraj, utočište, mir i svemir, moj način voljenja ljudi i svijeta. Smatram da je važna za sve ljude. I te kako je važna. Jer utiče na formiranje naše ličnosti,u vjerenja, stavova,obrazovanje i osjećanja” kaze Nađa.
Govoreći o planovima ona kaže da se nada da će svoje stvaralaštvo ipak objaviti u nekoj knjizi, jer za sada objavljuje jedino na svoj profilu na instagramu.
“Potajno se nadam da jednoga dana izdam knjigu pod nazivom :”Omaž zaboravljenim licima” koja će biti posvećena svim ljudima ovoga svijeta koji su u nekom trenutku svog života izgubili svoje biće i smisao postojanja na planeti Zemlji. Kao i zbirku pjesama o kroju duše ,i o toj neobično tajanstvenoj odaji u našem tijelu, koju zanemarujemo i u koju se ne usuđujemo da uđemo i uživamo u svim blagodetima koja nam pruža” kaže Nađa.
Milena Bubanja Obradović
