Svaka peta žena u Crnoj Gori doživjela neki oblik nasilja, pokazuju najnovija istraživanja, ali broj onih koje ga prijave nadležnim institucijama dupno je manji.
Ipak, kada se pravi uporedna analiza može še zaključiti da broj prijava ipak raste. Ovaj trend potvrđuje i inspektorka za porodično nasilje u Centru bezbjednosti Berane, Sonja Đukić Šarić.
” Nasilje nad ženama je česta pojava i sve više žena se odlučuje da prijavi nasilje, ali mnoge žene se boje da prijave nasilje zbog straha, finansijske zavisnosti, raspoada porodiče i drugih razloga. Još uvijek nemamo tačne podatke o broju prijava u 2025. godini” kazala je ona i dodala da je gotovo svaka prijava rezultirala podnošenjem krivičnih prijava protiv izvršioca nasilja ili pokretanjem prekršajnog postupka.
Nasilje nad ženama u Beranama i dalje predstavlja ozbiljan društveni problem, a iako raste broj onih koje se odlučuju da potraže zaštitu, mnoge i dalje ćute zbog straha od osvete, ekonomske zavisnosti ili straha da će prijavljivanje dovesti do raspada porodice. „Još uvijek postoji veliki broj žena koje ne žele da prijave nasilje, ali ohrabrujuće je što one koje se odluče na taj korak dobiju punu institucionalnu zaštitu“, kaže Đukić Šarić.
Postupak je jasno definisan: nakon prijave, ženi se odmah radi procjena rizika i bezbjednosti, a ukoliko se radi u fizičkom nasilju, policijski službenici je upućuju u Urgentni centar radi medicinske dokumentacije.
„Istovremeno se nasilnik dovodi u službene prostorije, alkotestira, sačinjava se zapisnik i državni tužilac odlučuje o daljim koracima“, objašnjava ona.
U pokušaju suzbijanja nasilja, sistem se i dalje suočava sa ozbiljnim teškoćama. Broj službenika obučenih za rad sa žrtvama je nedovoljan, a dodatni problem je nedostatak sigurnih kuća u ovom dijelu Crne Gore.
“Pored ograničenog broja službenika obučenih za rad sa žrtvama nasilja, dodatan problem je nedostatak sigurnih kuća u blizini. Žene koje se odluče za smještaj u Sigurnu kuću često moraju biti premještene u druge gradove” kaže Đukić Šarić.
Policija redovno postupa kada se naselje prijavi telefonski putem, izlazi na lice mjesta, odvaja žrtvu od nasilnika i sprovodi jasno definisanu proceduru. O svakom slučaju odmah se obavještavaju Centar za socijalni rad i nadležni tužilac, a kroz rad multidisciplinarnog tima koordiniraju se sve mjere zaštite.
„Policija u Beranama sarađuje sa svim relevantnim institucijama. Formiran je multidisciplinarni tim kojem je upravo i cilj zaštita žrtava nasilja.Kada sve institucije rade koordinisane zaštita žrtve da funcioniše prilično dobro. Ipak, postoje i problemi kao što je nedostatak ljudskih i tehničkih resursa i neujednačene procjene rizika“ dodaje ona.
U manjim sredinama, zaštita žrtava dodatno je komplikovana. Strah od osvete, nepovjerenje u institucije i ekonomska zavisnost najčešći su razlozi zbog kojih žene ostaju u nasilnom okruženju.
„Želim da svaka žena zna da nasilje nije njena krivica i da nije dužna da ga trpi. Prijavite nasilje, zaslužujete život bez straha. Niste same- zajedno možemo stvoriti svijet u kojem se svaka žena osjeća sigurnost i poštovanje“, poručuje Đukić Šarić.
Kako je navela inspektorka Đukić Šarić, policija u Beranama aktivno učestvuje u edukativnim kampanjama, radionicama i predavanjima za učenike osnovnih i srednjih škola, u saradnji sa NVO sektorom i centrima za socijalni rad, sa ciljem jačanja svijesti o važnosti prijavljivanja nasilja.
Prijavu nasilja može podnijeti žrtva lično, član porodice, prijatelj ili komšija, medicinski radnik ili socijalni radnik, kao i svako lice koje ima saznanja o nasilju. Prijava se može podnijeti policiji pozivom na broj 122 ili lično u najbližoj policijskoj stanici. Nasilje se može prijaviti i Centru za socijalni rad ili državnom tužilaštvu, koji će tokom postupanja po prijavi uključiti policiju.
Milena Bubanja Obradović
