Bivši radnici andrijevičkog “Termoventa“ tvrde da se na slučaju tog preduzeća pokazuje kako su radnici sa sjevera u posljednje dvije decenije bili potpuno diskriminisani i da su tajkuni i lobiji fabričku imovinu krčmili na nezakonit način.
Oni kažu kako je Elektroprivreda Crne Gore praktično “oduvala” “Termovent“ uvodeći mu stečaj zbog duga za utrošenu stuju koji je bio manji od 25.000 eura.
“To je tragičan podatak, kada se zna da su pojedina preduzeća, poput KAP-a, radila punom parom, iako su imala milionske dugove po istom osnovu”, pričaju radnici. U Andrijevici su, osim fabrike izolacionih materijala „Termovent“, zatvorene i sve druge fabrike.
Malena varoš na sjeveru Crne Gore sve do 2000. zapošljavala je oko 650 radnika u proizvodnji. Glavni nosioci razvoja ovog grada bili su “Soko Štark“ sa oko 250 radnika, “Termovent“ sa oko 160 zaposlenih, kožna galanterija “Polimka“ sa oko 170 zaposlenih, “Pako“ sa oko 35 radnika, “Andrimer“ sa oko 40 zaposlenih, kao i jedan broj radnika u drugim manjim proizvodnim jedinicama.
Veliki broj radnika je otišao na biro rada, a jedan dio je penizionisan pod veoma nepovoljnim uslovima uz minimalne penzije. Prema riječima radnika, u “Termoventu” je prilikom stečajnog postupka grubo narušen zakon, jer stečaj, kako tvrde, nije uveden čitavoj kompaniji, čije je sjedište bilo u Beogradu, već samo pogonu u Andrijevici.
“Nakon toga fabrika u Andrijevici je prodata kao tuđa imovina iako je ona, jedan kroz jedan, bila u vlasništvu beogradskog “Termoventa“. Radnicima nijesu dodijeljene akcije, što sve zajedno govori da je fabrička imovina otuđena na nezakonit način, a radnici gurnuti u socijalnu bijedu i propadanje”, kažu bivši radnici. Ističu da je u cijelom slučaju narušen princip jednakosti. Kažu da su uzaludno tražili da se prema njima primijene zakonske odredbe kao u nekim preduzećima u Podgorici i drugim većim gradovima.
“Nama je oduzeto elementarno pravo, a to je pravo na rad. Zato smo tražili da se izvrši prodaja fabričke imovine i da se radnicima, u skladu s godinana radnog staža, isplate otpremnine, jednako kao radnicima KAP-a i svim privilegovanim preduzećima. Mi sebe smatramo punopravnim građanima Crne Gore. Mi nijesmo vanzemaljci”, ogorčeni su bivši radnici “Termoventa”.
Među fabrikama u Andrijevici koje su izgrađene u doba bivše Jugoslavije da bi zatim doživjele uvođenje stečaja, a kasnije i potpuno zatvaranje, je i bivša fabrika termoizolacione i ventilacione opreme “Termovent“. Fabrika je poslovala u sastavu istoimene kompanije iz Beograda, a preduzeće je godinama bilo rentabilno, upošljavajući oko 160 radnika.
U februaru 2004. godine, zbog neizmirenih obaveza prema povjeriocima, uslijedilo je uvođenje stečaja. Tri godine kasnije fabriku je za 310.000 eura kupila beogradska “Montaža“, iako je imovina andrijevičkog “Termoventa“ procjenjivana na milion i po eura. Nakon toga kapije ovog nekad uspješnog privrednog kolektiva, s proizvodnim halama koje zahvataju površinu od 5,5 hiljada metara kvadratnih, bile su zatvorene.
Bivši radnici ističu da su godinama radili, dok je njihova firma uredno ispunjavala svoje poreske i druge obaveze prema državi.
“Tražili smo ukidanje diskriminatorskog odnosa prema radnicima iz sjeverne regije, jer tu žive ljudi koji nijesu u stanju da odgovore osnovnim životnim potrebama, ali to nije urodilo plodom”, dodaju oni.
Oni su zbog toga pozvali najviše državne organe da sagledaju sudbinu njihove fabrike i ostalih privrednih kolektiva sa sjevera Crne Gore i da uporede svoja preizborna obećanja s realnom situacijom. “Pozivamo nadležne da u praksi primijene odredbe koje se tiču jednakosti i ravnopravnosti svih građana i radnika u Crnoj Gori, jer su im predizborni skupovi uvijek puni te priče”, kažu bivši radnici Termoventa.
Prema njihovim riječima, pola života su proveli na Zavodu za zapošljavanje, primajući nadoknade od 33 do 97 eura. “Ta mizerna primanja ne vrijeđaju samo naše dostojanstvo, već i dovode u pitanje biološki opstanak”, kažu oni.
Zatvaraju se i prodavnice i zanatske radnje
Ovakva situacija i smanjena ekonomska moć stanovništva dodatno je ugrozila i uslužni sektor, tako da je došlo do zatvaranja prodavnica, zanatskih radnji i smanjenja ugostiteljskih kapaciteta.
Centralne vlasti ipak su godinama jurišale na malenu varoš ispod Komova koja je bila u rukama opozicije, prije nego su je, na silu i paralelnom lokalnog sjednicom lokalnog parlemnta, preuzeli.
Skoro deceniju kasnije, od tadašnjih silnih obećanja, osim šminkanja trga i ulice, malo šta je učinjeno i ispunjeno, a Andrijevica prema posljednjim statističkim podacima odaje sliku teške socijalne i ekonomske svakodnevice. Monstat je prije nekoliko mjeseci objavio posljednje podatke prema kojima je nezaposlenost u Andrijevici među najvećima u državi.
Sve je jasnije ako se to pretvori u brojke koje kažu da u Andrijevici ima manje od 500 zaposlenih, dok je nezaposlenih duplo više. Prosječna plata u ovom malenom gradu na sjeveru države znatno je niža od državnog prosjeka. U gradiću pod Komovima ima oko 500 penzionera, a prosječna penzija je 200 eura i za 70 eura je manja od prosjeka u Crnoj Gori.
Tufik Softić
