Da prirodne ljepote na sjeveru Crne Gore, tokom svih godišnjih doba, odaju zaista impresivnu sliku svjedoči i rijeka Zlorečica, koja se kod Andrijevice uliva u Lim. Nju, u selu Đuliće, grade rijeke Kuckaja i Perućica, odakle Zlorečica, svojim tokom od oko sedam kilometara, kod putnika namjernika, svojim čudesnim tajanstvima, budi znatiželju da zaviri u njenu bisernu ljepotu i tu potraži nešto novo i neviđeno. Danas se, zbog nepristipačnog terena i sve manje mještana u okolnim selima, samo rijetki upute da se suoče sa njenim očaravajućim virovima koji su nekada važili za omiljeno sastajalište ribolovaca i kupača iz ovih krajeva.
A svako ko je zaljubljenik u netaknutu prirodu i zagleda se u čistotu Zlorečice, osjetiće kao njeni valoviti hod i bajkoviti žubor remete tišinu Potkomovlja. O tome svjedoči i ovaj snimak „Krivog fira“napravljen danas na granici sela Košitiće i Bojoviće, gdje je potpisnik ovih redova, sa svojim vršnjacima, provodio djetinjstvo i mladost. Poslije svega ostao je žal što obale ove ljepotice, za razliku od nekih minulih vremena, samuju. No,raduje činjenica da vodotok Zlorečica i dalje ima očuvan riječni ekosistem, bogat biodiverzitet, autentičnepejzaže, značajne hidrolološke vrijednosti i ogroman potencijal za održivi turizam. Zasigirno da kao takav zaslužuje trajnu zaštitu od strane nadležnih institucija.
Ljepote i tajnoviti sjaj prirodnog biserja ispod Komova u minulim vjekovima nijesu ostavili ravnodušnim ni pisce, putopisce, naučnike, istraživače, novinare i poklonike lijepe riječi koji su, očarani predjelima oko Zlorečice, ispisali brojne studije i tekstove o ovim krajevima. Tako i ja prije dvadesetak godina iznjerih ovu pjesmi o rijeci čiji me žubor jutrima budio i otvarao mi duhovne videke.
Zlorečici
Otimajući se od grudi majke
I uzdaha oca
Dospio sam do obala tvojih
Do nemira i nespokoja
I utopio se u vode
Iz kojih izrastaju gore
Natopljene suzama i uspavankama.
Tvoj ledeni dodir
Naučio me da sanjam
Da skidam okove sa usana
Na koje paučina zanoći.
Uzalud pokušavaju da mi
Izvade ruke iz tvojih talasa
Da iz mojih vena
Isisaju tvoje virove.
Ti si moja krv
Moja pjesma
Moj požar
Kojeg nijedna voda
Ne može da ugasi.
Ti me zidaš i raziđuješ
U tebi se rađam i umirem
Izvirem i uvirem
Dok se zajedno pretvaramo u nebo.
Darko Jovović
