Uprava policije je u poslednjih šest godina procesuirala 2.001 maloljetnika koji su počinili neko krivično djelo, pokazuju podaci Ministarstva unutrašnjih poslova.
U toku prošle godine registrovano je 347 krivičnih djela, učinjenih od strane 346 maloljetnih lica, čime je došlo do smanjenja broja za 11,5 odsto u odnosu na 2019. kada ih je bilo 391. Policija je 2018. zbog krivičnih djela procesuirala 367 djece, 2017.godine 317, 2016. godine 291 i 2015.godine 287, piše Dan.
Prema evidencijama, svaki deseti procesuirani maloljetnik bio je povratnik u izvršenju krivičnog djela, a sagovornici Dana naglašavaju da to ukazuje na veliki problem u resocijalizaciji.
Kriminolog i bivši dekan državnog Pravnog fakulteta Velimir Rakočević kaže da su kod maloljetničke delinkvencije najveći problemi povratništvo i stvari koje su uzrokovale da se djeca odaju nekim kriminalnim aktivnostima.
“Kada postoji vraćanje krivičnom djelu to govori da je društvo podbacilo, znači svi mi zajedno nijesmo uradili dovoljno da nekom djetetu ukažemo da je napravilo grešku kada je počinilo neko razbojništvo, povredu života ili tijela ili drugo krivično djelo. Tada svi kao društvo plaćamo cijenu, jer rastu šanse da to dijete postane dio kriminalnih struktura u budućnosti i gubimo nekog člana društva. To se plaća decenijama, jer kriminalac čini štetu i sebi i društvu i neki od najopasnijih kriminalaca se regrutuju baš kao djeca”, upozorava Rakočević.
On kaže da za delinkvenciju ne postoji vakcina, već je to rad koji traje.
“U kriminalnim strukturama život se vrlo često završava smrću ili zatvorom. Da do toga ne bi došlo, treba da se bavimo uzrokom, na vrijeme prepoznamo problem i vaspitanjem preveniramo veći problem. Ako se neko dva ili tri puta vrati kriminalu, to postaje stil života. Najviše maloljetnika kaže da krivično djelo počine iz radoznalosti, nagovora, dokazivanja. Zato energiju treba usmjeriti na neke korisne stvari, nauku, kulturu ili sport, pokazati poštovanje kada dijete krene tim putem, dati mu podstrek. Kritika i prezir su laki ako neko počini loše djelo, ali kriminalne strukture lako primaju nove strukture, zato mi kao opšta populacija moramo imati više razumijevanja i pomagati da se neko ko je krenuo stranputicom vrati na pravi put”, savjetuje Rakočević.
Sociolog Srđan Vukadinović ocijenio je da smo lani imali manje krivičnih djela od maloljetnika, ali opet više nego ranijih godina.
“Plašim se da smo zanemarili mentalno zdravlje cijele populacije, ne samo djece. Djeca traže neku razonodu, uzbuđenje, a nemaju ga u školi jer u nju ne idu. Računar i onlajn nastava ne drže toliko pažnju i onda iz dosade nastaju neka od najlošijih djela. Kada dijete nema priliku da ode u školu, pozorište, bioskop, utakmicu, pa čak ni da prošeta, ono će naći neki način da razbije monotoniju. Boravak u onlajn prostoru može mu dati savjet kako da uradi nešto od čega će imati adrenalin, a to često bude nezakonito”, ukazuje Vukadinović.
On kaže da su djeca već sada u zatvoru i da možemo očekivati porast delinkvencije u predstojećem periodu.
“Ta nakupljena energija se negdje mora kanalisati, zato pod hitno se mora misliti na servise koji će djeci pružiti razonodu i priliku da žive jer su već izgubila 13 mjeseci u mjerama i zatvorena u kućama”, ocijenio je Vukadinović, dodajući da djeca nakon godinu moraju opet učiti da žive u novim okolnostima.
Siromaštvo i raslojavanje doprinose delinkvenciji
Psihoterapeut Darija Bambur kaže da se prevencija maloljetničke delinkvencije radi u najranijem uzrastu, i to do šeste godine, kada djetetu treba pružiti najviše fizičke i emotivne podrške kako bi izrastalo u sigurnu osobu.
Ona kaže da na delinkvenciju utiče i vaspitni stil, korijen svega je porodica, ali veliku ulogu igra i društvo.
“Siromaštvo i raslojavanje doprinose delinkvenciji. Zanemarivanje u vaspitanju i nedostatak emocionalne brige vodi i nedostatku granica, te samim tim to može rezultirati delinkventnim ponašanjem. Delinkventi mogu biti i djeca o kojima se dobro brine fizički, ali se emotivno zanemaruju. Često je delinkvencija poziv u pomoć djeteta”, kaže Bambur.
