Piše: Tufik Softić
Ranih osamdesetih godina često sam znao sa prijateljima, od kojih su se neki na vrlo ozbiljan način bavili likovnom umjetnošću, da odem u Andrijevicu, da popijemo kafu u restoranu hotela Komovi, ispod slike Milića od Mačve.
Bili su to dani, rekao bih, ranog intelektualnog formiranja, u kojem je ljubav prema umjetnosti zauzimala posebno mjesto. Već smo duboko bili u vremenu u kojem savremena umjetnost nije mogla da se tumači bez teoretskog znanja, a umjetnicka djela poznatih slikara u hotelima u ovom regionu bila se prava prilika da u malim sredinama treniramo tu vještinu.
U Andrijevici je to mogla biti samo ova slika. I danas je više nema. Neću reći čak ni eufemisticki da je otuđena, jer mi je poznato pod kojim okolnostima je “preseljena” u Beograd, u privatni stan i privatnu umjetničku kolekciju jednog biznismena porijeklom iz ovog grada. Od tada, čini mi se, ni čuvene lipe ispred hotela Komovi ne mirišu više isto.
U arhivskoj i monografskoj literaturi koja je online dostupna ne postoje pouzdani izvori koji potvrđuju da je Milić od Mačve lično boravio u ovom sjevernom gradiću dok je radio sliku naručenu za hotel Komovi. Međutim, ono što se može sa sigurnošću utvrditi jeste da je slika zaista bila naručena i izrađena specijalno za taj hotel tokom perioda njegove izgradnje, u vrijeme SFRJ.
S obzirom na praksu tadašnjih jugoslovenskih hotela da naručuju umjetnička djela od poznatih slikara, sasvim je moguće da je umjetnik prvo obišao lokaciju ili dobio dokumentaciju i fotografije, a zatim sliku izradio u svom ateljeu. Isto tako, sa druge strane, nema ni podatka da čuveni umjetnik nije sliku doista radio u Andrijevici.
Ako je hotel građen i završen krajem šezdesetih ili početkom sedamdesetih godina, u tom periodu je Milić od Mačve već bio umjetnik u usponu i često je radio velika reprezentativna djela za javne ustanove, hotele i društvene objekte.
Motivi znamenitog parka Knjaževac, panorama Andrijevice, lebdeći balvani, mitski i nadrealni elementi, govore da ova slika nije bila običan pejzaž, već prava Milićeva autorska kompozicija u kojoj je lokalnu istoriju pretvorio u svoju prepoznatljivu „mačvansku mitologiju“. Cjelina ima nadrealnu atmosferu, gdje se stvarni grad pretvara u simboličan i gotovo kosmički prostor. Zato slika za hotel Komovi nije bila tek lokalni pejzaž, već autentično Milićevo djelo u punom umjetničkom smislu.
Zbog toga je njena vrijednost dvostruka. Lokalna i istorijska – jer prikazuje Andrijevicu i Knjaževac u vrijeme kada se grad razvijao, kao i umjetnička, jer je riječ o originalnoj kompoziciji jednog od najprepoznatljivijih slikara jugoslovenskog prostora druge polovine XX vijeka.
Ono što je šteta jeste da, koliko se danas može utvrditi, ne postoji lako dostupna kvalitetna fotografija tog djela. Zbog toga su sjećanja ljudi koji su ga gledali u hotelu veoma važna za njegovu dokumentaciju. Često se dešava da su upravo takva djela iz hotela, domova kulture i društvenih preduzeća slabo evidentirana, pa kasnije postanu gotovo „izgubljena“ za istoriju umjetnosti.
U umjetničko-istorijskom smislu, slika predstavlja dio njegovog zvaničnog opusa. Ono što je posebno zanimljivo jeste da lebdeći balvani ukazuju na period kada je Milić bio u punoj stvaralačkoj zrelosti. Taj motiv nije slučajan detalj, već jedan od njegovih najprepoznatljivijih simbola, koji se javlja na brojnim važnim djelima iz druge polovine šezdesetih i sedamdesetih godina. Zato je vrlo vjerovatno da je slika za Komove bila urađena s jednakom ozbiljnošću kao i mnoga njegova galerijska djela.
Da je tamo gdje je bila i gdje bi trebalo ponovo da bude, takvo djelo bi imalo ne samo lokalni značaj, već i vrijednost za proučavanje Milićevog umjetničkog opusa. Postoji više načina da se slika Milića od Mačve vrati u Andrijevicu, ali bi najlakši i najbrži bio njen “dobrovoljni povratak”. Argument za njen povratak nije finansijska vrijednost slike, nego činjenica da je bila naručena upravo za Andrijevicu i da prikazuje Andrijevicu.
Takva djela imaju identitetsku vrijednost za grad, i postoji snažan moralni argument da bude dostupna javnosti u mjestu za koje je nastala.
Ili da to kažemo ovako, konkretno i otvoreno – broj balvana koje su kao koncesionari u šumama na sjeveru Crne Gore posjekli ovi biznismeni, daleko prevavazilazi broj naslikanih lebdecih balvana kao mitologijskog motiva na svim slikama Milića od Mačve zajedno. Vratite sliku u Andrijevicu, i oprosti ćemo vam sve balvane koje ste iznijeli iz Crne Gore. Više će stranaca i ljubitelja umjetnosti pohrliti u vaš rodni grad da vidi čuvenu sliku, nego što će je vidjeti u stanu. Ta slika jednostavno ne vrijedi u Beogradu koliko vrijedi u Andrijevici. A i šta će vama lebdeći balvani kada ne mogu da se izrežu u dasku i prodaju.
