„TVOJE JE DA KORAČAŠ“: NAJBOLJI JOVANA, NAĐA I SAVA

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Prvo mjesto za najbolji prozni literarni rad na temu „Tvoje je da koračaš“ osvojila je Jovana Jovović, učenica Srednje mješovite škole iz Andrijevice. Učenica iste škole Nađa Dubak osvojila je drugo mjesto, dok je treći bio Sava Đukić, učenik Gimnazije „Panto Mališić“ iz Berana.

„Prvo mjesto za mene je izazov. Veliko mi je zadovoljstvo što sam se oprobala u ovakvom podvigu, što sam svoj duh i misli dodatno oplemenila. Bogatija sam za jedno iskustvo“, istakla je prvoplasirana učesnica konkursa Jovana Jovović.

Konkurs za najbolji prozni literarni rad organizovala je Narodna bibliotekaDr Radovan Lalić“, a prenoseći utiske sa književne večeri bibliotekarka Marija Iritano, kazala je da je i ove kao i prethodnih godina vladalo veliko interesovanje pa se na konkurs javio zavidan broj učenika srednjih škola iz Berana i Andrijevice.

„Učenici su radove poslali u kovertama pod šiframa. Od svih pristiglih radova trebalo je izabrati deset najboljih. Za najbolje smo obezbijedili po jednu knjigu, primjerak časopisa „Tokovi“, diplome, besplatne godišnje članarine za našu biblioteku, dok je skromnu novčanu nagradu za osvojeno prvo mjesto dobila prvoplasirana učenica Jovana Jovović“, naglasila je Iritano.

Među deset najboljih našli su se i Jasna Tijanić učenica Srednje mješovite škole iz Andrijevice, Nađa Marjanović iz iste škole, Aleksandra Spalević učenica Gimnazije „Panto Mališić“, Sandra Dubak učenica SMŠ „Andrijevica“, Milena Radičević iz Srednje stručne škole „Vukadin Vukadinović“, Stefan Bošković učenik Gimnazije „Panto Mališić“ i Martina Ivanović učenica SMŠ „Andrijevica“.

Tri najbolja rada biće objavljena u časopisu „Tokovi“, čiji je izdavač Javna ustanova Centar za kulturu Berane.

NAGRAĐENI RAD UČENICE JOVANE JOVOVIĆ

Čovjek na svijet dospijeva kao borac. Odmah po rođenju se bori za prvi dah, a onda čitavog zivota nastavlja da vodi ratove. U početku se bori da nauči da hoda, priča, čita, piše… Kasnije se bori ne samo za sebe, nego i za druge. Bori se za karijeru, ljubav, porodicu, za opšte dobro i blagostanje. Bori se i na samrti, baš kao i na rođenu, samo ovog puta, ne za prve, već za one poslednje udisaje.

Tokom zivota koračaš, padaš, posrćeš, ustaješ, pustaš dublje korenje da te vjetrovi ne bi oduvali. Svakim novim korakom ostavljaš otisak na asfaltu.  Otisak koji traje i opominje.

Svaka riječ koju iznjedriš odaje tvoj karakter. Svako napisano slovo rađa iskre ljubavi, bunta, zanesenosti i odlučnosti. U tom hodu sreta te vedro lice dana, ali i beznađa, mizerije. Tvoje je da ih pobijediš radostima, zadovoljstvom, nadom, da ne dozvoliš da tama zaslijepi svjetlost. Tvoje je da pobijediš sebe, mijenjaš ljusku, odagnaš smrad trulog postojanja i učiniš sve da nesigurnost otpadne sa tvoga mesa. Tebi pripada glatka koža, izoštren um i blage riječi koje razbijaju patnju.

Ti si priča o gusjenici koja misli da umire kada priroda od nje zatraži da napravi čauru, a onda biva zapanjena kada se nakon nekog vremena pretvara u prekrasnog leptira. Tvojim venama žubori priroda, njene tajne, vulkani, stepe, prašume, planine, rijeke i gore. Tvoje oči se naslanjaju na nirvane, religije, proroke, spomenike, nove jezike, na čovjeka iz kog treba da isisaš draž.

Jovana Jovović

Ti si poput proljeća, kom zima nije otela pupoljke. Tvoje je da živiš, da primaš udarce u bradu, ali da i poslije toga ostaneš na nogama i bivaš jači, otporniji. Tvoj korak je iskorak pred sobom i pred svijetom. Tvoj korak je vođen razumom pred kojim neprijatelj potpisuje kapitulaciju. Riječ predaja ne stanuje u tvom rečniku. Iz tvog čela izrasta štit, odbrana koja mačeve lomi na komade. Ostanu ožiljci, ali i oni su za čovjeka. Lijek bi izgubio svojstvo da nema rana. Tvoje je da uspostaviš dijagnozu, pronađeš meleme, ljekovite trave  i dokažeš da si jači od bola. Zadatak ti je da iz bitke izađeš  spreman za nove okršaje i da osmijehom sputaš ruke protivniku. 

I kad se nađeš na koljenima, bespomoćan i mali,  kada osjetiš da bauljaš, moraš da ustaneš i streseš blato sa koraka. Čeka te nagrada. Tvoje je da je useliš u srce, pocijepaš ukrasni papir načinjen od iskušenja. Dar je za tebe pripremljen, za tvoju ludu igru koja se životom zove. Na tebi je da pronađeš put do poklona, do vjetra koji će leđa da ti ugrije i pogura naprijed.

Tvoje je da namamiš sunce na lice i zakačiš ruke za zvijeze. A do zvijezda se ne leti, do njih se stiže korakom. I to ne za jedan dan, godinu. Do zvijezda se korača životom, riječima raspoređenim između dva sna, između rođenja i smrti.  

Zato koračaj, da ne bi zakasnio, da te vrijeme ne pretekne. “


Romana Lalić / Andrija Turčinović

BEZ SAGLASNOSTI REDAKCIJE ZABRANJENO JE PREUZIMANJE SADRŽAJA SA WEB PORTALA RADIJA BERANE

Share.

About Author

Leave A Reply