“Nije sve što gmiže gmizavac” šaljivo je prokomentarisala, ornitološkinja Marija Šoškić, tekst koji je nedavno objavljen o neobičnoj životinji koju je pronašao naš sugrađanin.
Kako nam je Marija objasnila, neobična životinja koja je izazvala veliko interesovanje i brojne komentare, ipak je samo gusjenica moljca, što i nije tako egzitično kako smo mislili na osnovu njenog izgleda.
“Ne moramo znati da prepoznamo baš svako biće u svojoj okolini. Ali, što više znamo o prirodi, više ćemo je cijeniti, s tim i bolje čuvati. U ovom slučaju, u pitanju je bio moljac. Moljci, kao i većina insekata poput pčela, buba, leptira, igraju važnu ulogu u oprašivanju, ne samo livadskih biljaka, već i kultura koje mi uzgajamo – jabuka, krušaka, paradajza, malina, raznih usjeva. Bez oprašivača gotovo da ne bi bilo poljoprivrede. Svako biće igra važnu ulogu u ekosistemu od kojeg smo direktno zavisni, zbog toga je važno da to poštujemo i sačuvamo, jer ova bića nama čine ogromnu uslugu” objašnjava ona.
Aktuelna situacija izazvana korona virusom, ljude je okrenula prirodi, pa su mnogu izolaciju i stroge mjere socijalne distance iskoristili da istraže svoju okolinu.
“Novonastala situacija sa pandemijom natjerala je mnoge ljude da se vrate prirodi. Ljudi su shvatili da mnogo neophodnih namirnica mogu sami da proizvedu. Neki su ovu situaciju iskoristili da bolje upoznaju Crnu Goru. Trag nekih od njih, nažalost, vidljiv je na svakom koraku u vidu otpada koji su za ovo kratko vrijeme uspjeli da ostave za sobom. Virus je novim pravilima u kratkom vremenskom roku “natjerao” ljude da promijene svoje svakodnevne navike. Može li naše društvo isto tako brzo postati ekološki kulturno?” ipak se zapitala Marija.
Svoju ljubav prema prirodi Marija pretočila je u profesiju i trenutno radi u Centar za zaštitu i proučavanje ptica. Kako ona smatra, dje je potrebno pružiti podršku razvoju Sjevera i zadržati ljudi da ne odlaze odave.
“Svjedoci smo, nažalost, da ljudi sve više iz godine u godinu odlaze sa sjevera. Sela bivaju napuštena, što ostavlja dosta prostora i slobode devastatorima. Sjeveru je potrebna velika podrška u razvoju, tu najprije mislim na podršku poljoprivredi, stočarstvu, pa onda i razvoju turizma. Ako bi ljudi imali povoljne uslove za rad, sigurna sam da ne bi došlo do depopulacije ovog područja. Naša proizvodnja u kombinaciji sa turizmom, itekako bi oživjela ovaj kraj. Zadržavanjem domicilnog stanovništva, očuvao bi se tradiciconalni način života koji je na ovom području uvijek bio u harmoniji sa životnm sredinom. Dakle, očuvanjem tradicionalnog načina života, uspjeli bismo da sačuvamo i zaštitimo biodiverzitet ovog područja, i kroz održivi razvoj turizma valorizovali ove resurse na pravi način” dodaje ona.
Posljednih godina Sjever Crne Gore izgradnjom hidoelektrana, nekontrolisanom sječom šuma i eksploatacijom pijeska iz rijeka biva sve više devastiran.
“Cijela naša zemlja je pravo čudo prirode u visokourbanizovanoj Evropi. Postoji veliki broj lokacija na kojima su staništa još uvijek dobro očuvana i na kojima možemo vidjeti veliki broj ugroženih i rijetkih vrsta koje su zaštićene, kako na nacionalnom tako i na nivou Evropske Unije. Nažalost, neke vrste poput lešinara smo izgubili. Trenutno su na meti naše šume i rijeke. Jedno je sigurno – moramo što prije početi da razmišljamo dugoročno i spasimo što se još uvijek spasiti može, jer, kada je priroda u pitanju, nema mjesta bahatosti” kazala je Marija dodajući da je potrebno još više raditi na širenju svijesti o očuvanju prirode, negativnom uticaju čovjeka na nju, zbog čega je nužno da svi mijenjamo navike.
“Odrasla sam u Ulotini, i potencijal koji ovaj kraj ima je zaista nevjerovatan. Pored 4 potoka koja protiču kroz ovo selo prema Limu, tu se izdvajaju i šumski kompleksi na planini Zeletin, u čijem podnožju se nalazi selo. Pored bukve, jele i smrče, izdvajaju se borovi molika i munika. Šume ovih borova su relikti tercijara i endemi Balkanskog poluostrva, te predstavljaju izuuzetno prirodno bogatstvo u kojem bi svako stablo moglo biti spomenik prirode. Nažalost, već nekoliko godina unazad, bahati pojedinci dobili su koncesije na ovo vrijedno područje, iako su ove šume stotinama godina imale zaštitnu ulogu. Moram da napomenem, da sam veoma ponosna na svaku mještanku i mještanina Ulotine koji su od samog starta stali u odbranu naše vrijedne prirode. Svjesni smo šta imamo, a zbog profita pojedinaca nećemo dati nasleđe koje je čuvano vjekovima, a radićemo sve kako bi se ovo područje zaštitil” objašnjava ona.
Bogatstva Sjevera nedovoljno su valorizovana u turističkom smislu. Iako se u brojnim strategijama i planovima pomnje unapređenje turističke ponude Sjevera, to godinama ostaje na nivo entuzijastičnih pokušaja pojedinaca da to urade.
“Prioritet je svakako očuvanje postojećih resursa, prirodnih i kulturnih. Sjever je itekako bogat kako prirodnim tako i kulturnim resursima. Da bismo mogli uspješno valorizovati iste i time učinili turističku ponudu atraktivnijom, moramo te resurse zaštititi i sačuvati od dalje devastacije i nestajanja. Prije svega, moramo biti odgovorni i prema budućim generacijama, kako bi i one mogle raspolagati bogatstvom koje sada imamo. Da bi se neko područje kvalitetno razvijalo na osnovi postojećih resursa, taj razvoj prije svega mora biti održiv, kako bi ti resursi trajali i bili sačuvani i za buduće generacije. Dakle, moramo zaštititi važna prirodna područja, kulturno nasleđe, tradicionalni način života, običaje, arhitekturu, jer naši preci su znali kako da žive sa prirodom, a ako i mi naučimo kako to da radimo, mislim da neće biti problem na toj osnovi kreirati atraktivnu turističku ponudu” objašnjava Marija kako vidi razvoj Sjevera.
Beranske rode jedan od najljepših primjera suživota ljudi i ptica
“Radim u Centru za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP), a i dio sam istraživačkog tima Natura 2000. Kroz mnogobrojna istraživanja na sjeveru, dobili smo veoma korsne podatke o brojnim vrstama pticama o kojim ranije nismo znali puno. Tu na prvom mjestu stavljamo šumske ekosisteme. U našim šumama žive mnoge važne vrste koje se nalaze na Aneksu i Direktive o pticama. Neke od najvažnijih su: tetrijeb, lještarka, planinski djetlić, troprsti djetlić, crna žuna, patujasta sova, planinska kukumavka i druge. Visokoplaninske zone igraju važnu ulogu za mnoge grabljivice poput surog orla, a pašnjaci i krečnjačka područja za jarebicu kamenjarku. Svakako treba pomenuti jedan od ljepših primjera suživota ljudi i ptica, a to je priča o jedinom gnijezdećem paru bijelih roda u Crnoj Gori koji se nastanio upravo u Beranama, o tome kako su se ljudi saživjeli sa ovom vrstom, koliko je poštuju i čuvaju. Ako budemo znali da cijenimo i čuvamo prirodu, priroda će znati da nam uljepša živote sličnim pričama”.
Milena Bubanja Obradović
BEZ SAGLASNOSTI REDAKCIJE ZABRANJENO JE PREUZIMANJE SADRŽAJA SA WEB PORTALA RADIJA BERANE
