Predlažemo vam interesantne i zabavne igre koje će vrije provedeno kući učiniti nezaboravnim.
Čamci za spasavanje
Predvodnik ili organizator igre sugeriše djeci da zamisle da su na „Titaniku“. Šansu da se spase ima onaj ko dobije čamac za spasavanje. Čamci su za različit broj putnika. Predvodnik govori brojeve koji označavaju broj mjesta u čamcu i dodaje: „Što se brže sakupite u grupe od toliko putnika koliko ja kažem, to ćete se brže spasiti. Ne zaboravite – ako vas bude više ili manje, potonućete.“
U početku igre djeca plešu uz muziku, igraju (ili imitiraju stanje panike na brodu koji počinje da tone). Predvodnik zaustavlja muziku i govori broj – od 2 do 9 (koji označava broj mjesta u čamcu za spasavanje). Djeca se skupljaju u grupe prema zadatom broju. Ako ih je više ili manje, ispadaju iz igre. Ostali nastavljaju igru.
Napomenimo da ova igra može poslužiti kao indikator psihološke klime u kolektivu. Po pravilu, najmanje popularna djeca „tonu“ brže od ostalih. Što manje učesnika ispada iz igre, to označava bolje odnose u kolektivu, društvu ili porodici.
Pogodi šta je, pogodi ko je
Ova igra pomaže djeci da obogate svoj rječnik. Biće vam potrebne kartice koje ćete unaprijed pripremiti. Na kartici velikim slovima napišite riječ, koju će jedan od učesnika objašnjavati ostaloj djeci, na primer ŠIBICE. Pri dnu, sitnijim slovima, pišete četiri riječi koje ne smije da upotrebi prilikom objašnjavanja riječi ŠIBICE, na primer: paliti, požar, vatra, sumpor. Na te riječi stavljen je tabu. Prvo djeci objasnite pravila igre, a onda izaberite „glavnog” koji će ostalima objašnjavati riječ i dajte mu karticu. Učesnik koji pogodi riječ postaje sledeći „glavni igrač“.
Objašnjavalice…
Za ovu igru su vam potrebne stolice, poređane u paru, naslonom jedna prema drugoj. Djeca sjedaju na stolice, okrenuta jedna drugima leđima. Jednom djetetu u paru se daje čist list hartije i olovka (on će crtati). Drugom mališanu (on će objašnjavati) daje se ranije pripremljen crtež geometrijskih figura. Pažnja: svaki par mora imati svoj crtež.
Djetetov zadatak je da tako objasni drugom djetetu (koje sjedi okrenuto leđima) crtež, kako bi ono uspjelo da ga nacrta, bez gledanja, samo slušajući objašnjenja. „Slikarima“ nije dozvoljeno da gledaju model crteža, niti da razgovaraju sa „objašnjivačem-opisivačem“. Oni mogu samo lako da gurnu svoj par kao znak da su izvršili dobijena uputstva. Pobeđuju crteži koji najviše liče na original (rasporedom figura na listu, veličinom figura).
Veoma je zanimljivo kada ovu igru igraju roditelji i deca zajedno. Kada vidite rezultat pošteno sebi priznajte da li ste bili dobar objašnjivač.
Princezina cipelica
Neophodan uslov za ovu igru je jednak broj dječaka i djevojčica. Formiraju se parovi, a zatim djevojčice sjedaju na stolice, koje su raspoređene u krug. Dječaci djevojčicama-parovima skidaju po jednu cipelu i stavljaju ih u centar kruga. Dok dječacima vezuju oči, neko promiješa gomilu cipelica u centru kruga. Zadatak dječaka je da pronađu cipelicu svoje princeze i da joj je obuju, a da su im oči i dalje zatvorene!
Krtica krti krtičnjak
Ova igra se često zove i igrom poverenja. Ona je, inače, odlična mogućnost da djeca nauče da se orijentišu u prostoru, da „operišu” pojmovima kao što su „lijevo“, „desno“, „više lijevo“, „napred“, „nazad“. Djeca se dijele na parove, jedno dijete je krtica, drugo je savjetodavac (instruktor). Krtici zatvaraju oči. Od stolica se pravi lavirint kroz koji krtica treba da prođe prateći uputstva savjetodavca. Krtica se osloni na ruke i koljena i polako „se provlači“ kroz lavirint od stolica.
Imate li voćno ime – da li ste banana ili jabuka?
Djeca sedaju u krug. Predvodnik (obavezni učesnik igre) govori na uvo svim učesnicima igre nazive nekoliko vrsta voća: pomorandža, jabuka, kruška, banana, mandarina itd. Kada svi učesnici dobiju svoja „voćna imena”, predvodnik izgovara naziv jednog od voća naglas, na primer „banana”. Sve „banane” dužne su da promijene svoja mjesta. Zadatak predvodnika jeste da zauzme mjesto jedne od banana. Onaj koji je ostao bez mjesta postaje predvodnik.
On ne menja imena učesnicima, već sam izgovara naziv nekog voća, a učesnici koji imaju ta imena treba da promene mesta. Predvodnik može istovremeno da izgovori imena dve-tri voćke. A kada predvodnik kaže „voćna salata” onda svi učesnici imaju zadatak da promene mesta.
Stani mi na rep!
Ova igra traži mnogo pokretljivosti od igrača. Potrebno je naduvati onoliko balona koliko ima učesnika igre. Balon se pričvršćuje učesnicima pozadi, kao rep. Konac (ili još bolje lastiš) koji drži balon treba da bude takve dužine da balon bude na podu. Zadatak djece je da raspuknu balone-repove drugih igrača, a da sačuvaju svoj rep.
