Rijetki od nas prilikom kupovine garderobe pogledaju u etiketu kako bi pročitali gde je ta stvar napravljena. Pogledamo najčešće samo cijenu, ponekad i sastav, i to je sve. Sve nas privlače niske cijene, sniženja već jeftinih komada odjeće ogromnih međunarodnih korporacija, kupujemo i potrebno i nepotrebno. Po koju cijenu?
Da li možete da zamislite da svoje šestogodišnje ili petogodišnje dijete umesto da u vrtić svakog radnog dana vodite sa vama u fabriku, kako bi radilo za svega nekoliko centi na dan. Možete li da zamislite da radite po 20 sati dnevno. Možete li da zamislite da spavate nu fabrici u kojoj radite, jer ne možete da iznajmite stan? Upravo ovo je realnost i tužna svakodnevnica za mnoge koji su zaposleni u velikim međunarodnim koorporacijama.
Takozvane “znojarnice” – sweatshop ( eng. sweat – znoj, znojiti se; shop – trgovina, prodavati, trgovati) fabrike su u kojima ne postoje nikakva prava radnika, u kojima se podrazumevaju prekovremeni rad za platu koja je daleko ispod zakonskog minimuma, nema plaćenog odsustva radi bolesti (ili trudnoće), nema godišnjih pa čak ni dnevnih odmora – u njima se radi doslovno od jutra do mraka.
Najveći broj zaposlenih (od 75% do čak 90%) čine žene, kojima je zagarantovan otkaz onog momenta kad se sazna da su u drugom stanju. Verbalno, pa i fizičko nasilje je više nego česta pojava.
Kao da neljudski uslovi u fabrikama nisu dovoljni sami po sebi, u njima vrlo često rade i deca. Najviše ih je u Aziji i oblasti Pacifika, dok je najčešći slučaj dečjeg rada u Africi – svako peto dete u Africi je zaposleno, mimo svih prava i zakona.
Prema istraživanjima u ovom trenutku ljudi u svijetu kupuju 400% više garderobe nego prije 20 godina, prateći modne trendove koji izbacuju 52 mikro-kolekcije godišnje.
Uslov u kojima zaposleni u velikim koorporacijama rade pokazuju da robovi i danas postoje, jer uslovi u kojima oni rade, pa i žive, slični su uslovima u kojima su nekada radili robovi. Ostaje samo nam da se zapitamo da li želimo biti saučesnici u ovom robovlasničko kapitalističkom poretku?
Vrijeme je za novu eru u modnoj industriji u kojoj se o odjeći misli i sa etičkog, koliko i sa estetskog stanovišta.
