Šekular, Kosovo, Pariz i Alžir,zvuči kao da je teško spojiti čak i u priči. Ipak, životno putovanje Dobrile Božović Eratte uspjelo je da neobičnim nitima ova mjesta veže u interesantnu priču.
Njena porodična istorija počinje u beranskom selu Šekular, iz koga su njen djed Uroš i baka Mirosava početkom XX vijeka otišli na Kosovo u nadi da će stvoriti bolji i lagodniji život.
“Moj pradjed i prabaka su dobili zemlju zahvaljujući Kralju Nikoli I. Otišli su iz Šekulara, ne mogu tačno reći zašto, ali prepostavljam da bi radili imanje i da naravno imali bolji život. Ali nikada, nikada nisu prekidali vezu sa domovinom. Dokaz tome je to što je moj djed Milonja rođen u Andrijevici, kao i činjenica da je moja majka je nasljedila imanje u Šekularu” priča za Radio Berane Dobrilina kćerka Nalini Eratte Božović.
Tako je porodična priča Božovića počela da osim ljudi povezuje i mjesta.
“Moja mama rodila se u Đakovici, a kada je imala oko 12 godina njenog oca u Kraljevu ubili su nacisti. Njegova smrt teško joj je pala, i mislim da je do kraja života “tražila” svog oca. Kao djevojka otišla je sa Kosova u Pariz gdje se gdje se udala za mog tatu koji je bio Indijac od stare induske porodice. Da bi smo shvatili kako se jedna mlada djevojka u prošlom vijeku osmjelila na ovakav potez, moramo da osvijetlimo istoriju žena naše porodice” objašnjava Nalini.
Kako Nanali kaže važne uloge u životu njene majke imale su baka Lala i mama Ruža, jake žene koje su ostavile veliki trag u životu Dobrile Božović.
“Mama mi je pričala o baki Milosavi – Lali obučenoj u crno, koja je živjela 100 godina. Ta crna boja se isto « šeta » kroz mamu biografiju, imala je crnu kosu i kestenjaste oči, kao njen otac Milonja. Pričala je kako joj je baka Lala jednom prilikom rekla Ti ćes daleko otići, putovati i živjeti. Drugi stub porodice kada su te stare generacije umrle, je bila njena majka Ruža. Ona se nije nikada ponovo udala posle djedove smrt. Ostala je udovica. To je bilo za nju pravi izbor. Bila je Božović i ostala Božović, gajeći duboku ljubav i poštovanje prema pokojnom mužu i čuvajući imanje koje je naslijedila u Šekularu i Kosovu” priča Nalini napominjući da je njena baka Ruža bila slobodna žena, koja iako nije imala pravo glasa, borila se za slobodu.
Nanali je profesorica filozofije pa je upravo koncept slobode nešto što je posebno interesuje u porodičnoj istoriji.
” Baka Ruža Božović se borila protiv nacista. Pretvorila je njena kuću u mjesto otpora gdje su novinari pisali svoje članke. Moja majka Dobrila, koja je u to vrijeme imala 12 godina, nosila ih je u bidonima za mljeko od kuće do druge baze otpora. Moja baka se nije borila u ime komuizama, Boga ili partizana, već da, kako je sama govorila, oslobodi zemlju od zla. Nju je vodila ideja slobode, za koju je posle rata proglašena Narodnim herojem” objašnjava Nalini dodajući da je upravo to “konac ” koji povezuje sve generacije žena porodice Božović.
Odvažnost i smjelost bile su odlika i Dobrile Božović koja se nakon života u Beogradu otisnula u svijet.
” Moja majka je bila prava građanka, u smislu da je voljela da ide u pozorište, operu, bila je strašno elegantna. Vitka, prirodna ljepota, bez šminke i zlata. Sanjala je da dode u Pariz, koji je za nju bio grad slobode i svjetlosti. Govorila je Od prvog minuta kada sam kročila u Pariz, sve mi je bilo pruženo na poslužaoniku. U Parizu je upoznala mog oca koji je bio pedijatar i sa kojim je kasnije otišla da živi u Alžir, gdje smo proveli 17 godina života” prisjeća se Nalini.
Ona naglašava da je bogato životno iskustvo njene majke bilo praćeno isto kako intenzivnim duhovnim putovanjem.
“Mamino duhovno putovanje od komunizma do ateizma, pa preko hinduizama do katoličanstva, sve do pravoslavlja. Govorila je sedam jezika i imala široko obrazovanje. Upravo to je oblikovalo kako maminu ličnost, tako i moju. U pravoslavlje se vratila tek u poslije povratka iz Alžira, početkom osamdesetih godina. A krajem devedesetih tokom bobardovanja Kosova otišla je u Pećku patrijaršiju gdje je boravila kao prevodilac i medijator do prije četiri godine” priča nam Nalini.
Skoro dvije decenije Dobrila je bila posvećena humanitarnom radu u Pečkoj patrijaršiji, u Pariz se vratila zbog bolesti, gdje je prošlog mjeseca preminula u 90. godini života.
Vezu koju je izgradila sa svojom domovinom prenijela je na svoju ćerku Nalini, koja kako sama kaže Šekular smatra svojom domovinom, a svog djedu Milonju “kamenom temeljcem” svog duhovnog razvoja.
Milena Bubanja Obradović
BEZ SAGLASNOSTI REDAKCIJE ZABRANJENO JE PREUZIMANJE SADRŽAJA SA WEB PORTALA RADIJA BERANE
