Implementacijom projekta ,,Poboljšanje zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u porodici” sa Ministarstvom rada i socijalnog staranja SOS Berane daje doprinos suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici, kazala je Olja Stojanović.
“Projektom ,,Recimo NE nasilju” sa Ministarstvom za ljudska i manjinska prava radimo na suzbijanju svih oblika rodno zasnovanog nasilja nad ženama i unapredjenje zaštite žrtava uz veći stepen povjerenja u institucija sistema kvalitetnijom primjenom politika rodne ravnopravnosti“, pojašnjava Stojanović.
„Šesnaest dana aktivizma protiv nasilja nad ženama” je globalna, svjetska kampanja koja se obilježava u preko 100 država svijeta.
SOS Berane kao i brojne druge organizacije u Crnoj Gori i svijet sprovodi aktivnosti sa ciljem podizanja svijesti.
„Tokom kampanje aktivistkinje ženskog nevladinog sektora daju doprinos podizanju nivoa svijesti i informisanosti gradjanstva o nasilju nad ženama kao društveno neprihvatljivom, pružaju pomoć , šalju poruke podrške žrtvama i traže odgovornost instituciaja i kažnjavanje počinilaca. U našem društvu primjetan je još uvijek visok stepen tolerancije na nasilje nad ženama, koji vuče ima duboke korijene u naslijeđenim obrascima patrijarhata. Svi postupci muškaraca prema ženama” nižih nivoa hijerarhije”, kao i prema članovima porodice, shvataju se kao pravo i obaveza “vaspitača” da disciplinuje i kažnjava nedisciplinovane članove kolektiva i porodice. U društvima sa dubokim korjenima patrijarhata prisutan je veliki broj predrasuda i stereotipa kada je problematika nasilja nad ženama u pitanju”, kazala je Stojanović.
Ona je dodala, da kada je zakonska legislativa u pitanju, gradjanima/kama Crne Gore Ustav garantuje osnovna prava i slobode i zabranjuje diskriminaciju. Krivični zakon Crne Gore sankcioniše nasilje.
“Zakon o zaštiti od nasilja u porodici, izmedju ostalog, jasno precizira zaštitne mjere. Protokolom o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja precizirani su postupci u radu službenika/ca institucija, svih u lancu, koji imaju obavezu sprovodjenja zakonodavsta o oblasti nasilja nad ženama. Zakon o zabrani diskriminacije jasno kaže da je neprihvatljiv i kažnjiv svaki oblik isključenja ili ograničenja učinjen na osnovu pola kojem je posledica ili svrha da ženi ugrozi ili onemogući, priznanje, uživanje i korištenje ljudskih prava i sloboda na političkom gradjanskom i društvenom nivou. Zakonom o rodnoj ravnopravnosti uređuje se način obezbjeđivanja i ostvarivanja prava po osnovu rodne ravnopravnosti, u skladu sa međunarodnim aktima i opšte prihvaćenim pravilima međunarodnog prava” dodaje Stojaović.
Crna Gora potpisnica Istanbulske konvencije / Konvencije Savjeta Evrope o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici.
“Konvencija državu obavezuje na usaglašavnje zakonodavnog okvira, izmedju ostalog, osnaživanje i obezbjedjivanje održivih servisa podrške žrtvama nasilja, zabranu procesa alternativnog rješavanja sporova, naknadu žrtvama nasilja u slučajevima narušenog zdravlja,rad sa nasilnicima… Iako je zakonska legislativa donekle uskladjena sa EU standardima još uvijek ima problema u implementaciji. U tok kontekstu unutar institucija sistema primjetan je tolerantan odnos prema nasilnicima, blaga kaznena politika, pokušaji traženja krivice u ženama žrtvama nasilja, nepovjerenje u iskaz žrtve nasilja, nekoordiniran rad na problematici, pa i nerazumijevanja u smislu nadležnosti i obaveza prijavljivanja i traženja zaštitnih mjera“, istakla je Stojanović.
Nasilje nad ženama je rasprostranjeno u svim regionima Crne Gore. Prema istraživanju UNDP, finansiranog iz sredstava EU svaka druga žena u CG je tokom života bila žrtva nekog oblika nasilja. Od toga 17% fizičkog, 7% seksualnog, 38% psihičkog, 20% ekonomskog.
„Neki od ključnih problema kada je nasilje nad ženama u pitanju su: neinformisanost žrtava nasilja o pravima i nadležnostima institucija sistema, nepovjerenje u institucije, sporost postupaka pred institucijama sistema, često grubo tretitiranje žrtava nasilja, izricanje zaštitnih mjera na način da se nasilnici štite izricanjem najblažih mjera, iscrpljenost žrtava, nedovoljno servisa podrške žrtvama sa iskustvom nasilja itd. Potrebno je ulagati dodatne napore u cilju podizanja nivoa svijesti i informisanosti gradjanstva o mogućnostima zaštite, senzibilizaciji službenika/ca institucija sistema i jačanju postojećih servisa podrške“, poručila je Olja Stojanović aktivistkinja za ženska ljudska prava .
Tamara Babović
BEZ SAGLASNOSTI REDAKCIJE ZABRANJENO JE PREUZIMANJE SADRŽAJA SA WEB PORTALA RADIJA BERANE
