Novopodignuti hram, posvećen Svetom Savi prvom Arhiepiskopu i prosvetitelju srpskom, u selu Dapsiće kod Berana, osveštan je svečano i saborno, na praznik Prepodobnog Sisoja Velikog, u subotu 19. jula 2025. godine.
Hram su osveštali, a potom u njemu odslužili Svetu Arhijerejsku Liturgiju Njegovo Visokopreosveštenstvo Arhiepiskop i Mitropolit mileševski G. Atanasije i Njegovo Visokopreosveštenstvo Mitropolit budimljansko-nikšićki G. Metodije.
Sasluživalo je više sveštenika i sveštenomonaha i uz molitveno učešće vjernog naroda.
Nakon pročitanog svetog Jevanđelja liturgijskom propovjedi obratio se Visokopreosvećeni Mitropolit Atanasije, čestitajući današnje sabranje i čin osvećenja hrama.
„Podigli ste dom Bogu živome, uredili mjesto gdje ćemo se sa Bogom susretati i jedni sa drugima, gdje će ljubav prema Bogu uzrastati još više i ljubav međusobna, gdje ćemo se hraniti hranom nebeskom. Čitamo iz ove božanske knjige, iz svetog Jevanđelja kako Bog u svojoj premudrosti nalazi najpogodnije načine da dodirne, da se dotakne čak i onih koji nastoje da pobjegnu od Njega, a naročito nastoji i uspjeva da dodirne one koji Njemu idu u susret i tu odmah imamo u vidu i vas, jer kada se ide u susret, kada se odgovara Bogu na Njegovo nastojanje, onda, sigurno dolazi do ostvarenja tog zajedništva. Cijela istorija svjedoči o Božjoj ljubavi, koja se pokazala ne samo u stvaranju ove predivne tvorevine svijeta, nego i u promišljanju o njemu“.
„Bog nam pomaže preko svojih služitelja, dotiče se nas preko onih koji su se i sami Njega dotakli i, eto, našao je On u rodu našem nekoga i to više njih, svojih vjernih slugu koji su se Njega dotakli, sa Njim poživjeli, na Njega se ugledali, po Njegovom liku, po Njegovom obrascu i načinu sebe oblikovali, i onda, dalje, služi nama, našem spasenju preko njih. Takav je Sveti Sava srpski prosvetitelj, roditelj, putevoditelj, staratelj, koji daje plodove svog uspješnog vrlinskog života u svima vremenima i na svima prostorima zemlje. Plodovi njegovog bogolikog, bogougodnog života rasprostiru se po svim zemljama svijeta i svim narodima i, evo, on će biti prisutan i jeste prisutan i na ovom mjestu preko vjernih služitelja svojih. Ovo je mjesto gdje ćemo i mi nastojati da postignemo sve duhovne plodove“, kazao je Mitropolit Atanasije, dodajući da su, na prvom mjestu, tih duhovnih plodova ljubav i vjera, kako nikakav vjetar ovaj narod ne bi odvojio od Oca nebeskog.
„Cio svijet je u velikim iskušenjima. Šta ga može umiriti? Šta ga može ucijeliti, ustabiliti? Može li oružje? Može li ono što razara donijeti stabilnost? Apostoli Hristovi, vjerujem da imaju šta uspješnije preporučiti. Apostol Pavle i Jovan, na primjer, najviše govore o ljubavi kao sredstvu ozdravljivanja. Ako bi i sve postigao, po apostolu Pavlu, a ako ne bismo imali ljubav nismo uspjeli“.
„Na ovom mjestu bićemo pozivani da jačamo u vjeri i ljubavi. ljubav podrazumijeva i praštanje. Ljubav podrazumijeva i nezamjeranje. Čitasmo danas u našim molitvama kako je Bog na osnovu vjere čovjekove činio da njegovo srce, srce čovjeka bude sposobno da smjesti u sebe i brata, i cio svijet. Da bude široko kao okean. I hram će biti mjesto gdje ćemo sve to postizati. Ovdje ćemo biti podsjećani na lik najsavršenijeg između nas, na najsavršeniji obrazac, na lik Svetog Save prvog Arhiepiskopa srpskog, prosvetitelja, učitelja, putevoditelja. Kad god i pomislimo na ovaj sveti hram, a posebno kad uđemo u njega, naročito onda, dobijaćemo podsticaj od njega. On će se se svo vrijeme moliti za nas da uspijevamo, da primjenjujemo Jevanđelje Hristovo. Pitasmo se šta može stabilnost svijetu obezbijediti. Znamo, zasigurno, primjenjivanje Jevanđelja Hristovog“.
„Neka bi nas Bog osposobio za potpuno ispunjenje zapovjesti Hristovih i da tako doprinosimo svijetu. Čestitamo na ovom uspješnom djelu i sve molitve koje ovdje budemo uznosili da budu od Boga, molitvama Svetog Save i svih Svetih, prihvatane, i ispunjavane. Hristos posredi nas!“, poručio je Visokopreosvećeni Mitropolit mileševski G. Atanasije.
Na kraju Liturgije sabranima se arhipastirskom besjedom obratio Mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije, pozdravljajući srdačnom dobrodošlicom Mitropolita Atanasija, goste sabranja, među kojima Miloša Vučević, izaslanika predsjednika Republike Srbije, predstavnike držane vlasti, lokalne uprave Berana sa saradnicima.
„Dragi Vladiko, brate i oče i učitelju, Mitropolite mileševski Atanasije, dobro došao u ovo blagosloveno selo Dapsiće, u ovaj grad Berane, u Crnu Goru među svoj srpski narod, Rašku zemlju, koji nam donosiš blagoslov groba Svetog Save iz manastira Mileševe. Ovdje si domaćin, svoj na svome, kao što je Sveti Sava ovdje domaćin u ovom novoosveštanom hramu, njemu posvećenom, a u slavu Božju. Poštovani i dragi izaslaniče predsjednika Republike Srbije g-dine Miloše Vučeviću, dobro došao među svoj srpski narod da pokažete još jednom da su Srbi jedno, da se slažu, da su u zajedništvu i zajednici i sada kada nam je teško, ali i u onim drugim vremenima kad dođu, ako Bog da, kad bude malo bolje i slobodnije. Pogotovo, govorim za nas ovdje“.
„Predstavnici državne vlasti Crne Gore, ministri, braćo, predsjedniče Opštine Berane, Đole Lutovac, dobro došao ovdje, a ti si ovdje ponikao i ovo je tvoje mjesto i selo; ovdje su ti preci odrastali, Bogu se molili, ti njihovim putem hodiš i blago ovome gradu što si na njegovom čelu. Dobro došla predsjednice SO Berane Vido Ivanović, i svi vi narodni prvaci sa svih strana sabrani, braćo i sestre, draga djeco Božja!“
„Kaže Sveti Sisoje Veliki, koji se danas proslavlja, zaštitnik djece, kao što je i Sveti Sava, kome je ovaj hram posvećen, zaštitnik svih Srpčadi, svih nas Srba, gdje god da se nalazimo, s kraja na kraj vaseljene, kao djece njegove, čeda njegovih, Svetosavaca malih, dakle, Sveti Sisoje kaže: Šta se god desi u životu, bilo kakvo iskušenje treba da to prihvatimo kao volju Božju i da znamo, da govorimo da se to desilo zbog naših grijeha, a sve dobro što se desi u našem životu, ponavlja Sveti Sisoje, kaže da to pripišemo promislu i dobroti Božjoj. Danas, na današnji dan, ovdje, na ovako divnom proplanku i blagoslovenom, vedrom, sunčanom danu, Bog nam je dao da ovo selo dobije žrtvenik Božji, presto Božji, nešto najljepše što se može desiti, darivati jednom mjestu i jednom kraju i jednom narodu“, rekao je Vladika Metodije.
Dodao je da se na prestolu Božjem savršavaju Svete tajne pretvaranja hljeba i vina u tijelo i krv Hristovu i to je najveće čudo, veće od čuda stvaranja i nastanka svijeta.
„U nastajanju svijeta Tvorac vaspostavlja svoju tvorevinu, a na svetoj Liturgiji, koju mi odslužismo u ovom hramu, na osveštanom žrtveniku, prestolu Gospodnjem savršava se veće čudo, jer se tvar pretvara u samo Tijelo i Krv Hristovu. Tvar koju mi prinosimo Hristu Bogu našem Tvorcu i Ocu nebeskom i Duhu Svetom, govoreći: Tvoje, misleći na hljeb i vino koje nam je dao i nikad ne zaboravljajući da sve plodove koje dobijamo u svom životu On je vinovnik i darodavac i Njemu jedinom treba blagodariti, bez obzira koliko se mi oko tog posla trudili bez Njega nema ništa, to je naš narod znao“.
„Zato sveštenik ispred cijelog naroda uznosi predložene darove i govori: Tvoje od Tvojih, jer smo mi Njegovi, Tebi prinoseći radi svih i za sve, za cjelokupni rod ljudski, za cjelokupnu tvorevinu Božju s kraja na kraj vaseljene. Dapsići su dobili hram Božji, osveštani i to ne posvećen nekom svetitelju, nego nikom drugom do Svetitelju Savi prvom srpskom Arhiepiskopu, koji je cijeli svoj život imao samo jednu želju i jednu misao i jednu molitvu da miri braću, kao što je mirio svoju rođenu braću Vukana i Stefana sa moštima Svetog Simeona Mirotočivog, njihovog oca, velikog župana Stefana Nemanjebez koga ne bi bilo ni Svetog Save, ni Svetog Stefana prvovjenčanog kralja srpskog, ni sve svetorodne dinastije Nemanjića i svih plemenitih Srba i Srpčića, i vitezova duha do današnjeg dana koji se zovu imenom Svetog Save, imenom Hristovim, imenom pravoslavnim“, besjedio je Njegovo Visokopreosveštenstvo.
Naveo je da se oko izgranje ovog hrama, među ostalima, koji su se trudili i dali onoliko koliko mogu i više od toga, na razne načine, doprinjeli da ovako danas izgleda, ipak imaju onih koji su se najviše trudili, a to su Mitropolit crnogorsko-primorski G. Joanikije, ondašnji Episkop budimljansko-nikšićki, i predsjednik Republike Srbije g-din Aleksandar Vučić.
„Dvojica koji su se najviše potrudili i ugradila u ovaj hram, iako trenutno nisu sa nama, oni su ovdje prisutni. To je Mitropolit crnogorsko-primorski, a ondašnji budimljansko-nikšićki Vladika Joanikije i s njim zajedno, koji se najviše u ovaj hram ugradio, predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić, koji je ovdje prisutan u liku svog izaslanika, brata našeg Miloša Vučevića.
Kad se čovjek ugradi u jedan hram, on nije samo učinio nešto dobro, prinio žrtvu, nego je i sklopio savez sa Bogom da će još revnosnije ići na putu Svetih otaca naših, istine i pravde, dobrote, svih hrišćanskih vrlina i napretka narodnog. To, koliko god da je čast, velika je i obaveza i svi oni koji su se ugradili u ovaj sveti hram, samo Bog zna ko i na koji način i koliko, Bog neka im vrati, njima i njihovim porodicama, vaskolikom narodu našem srpskom, da se utvrdi u vjeri pravoslavnoj, okuplja i sabira kao danas i sve druge dane i prilike u još većem broju oko žrtvenika Božjeg kojeg smo danas osveštali“, rekao je Vladika Metodije.
Za pokazanu ljubav i dobročinstvo prema svojoj Svetoj Crkvi, a naročito prilikom izgradnje hrama Svetog Save u Dapsiću, Mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije odlikovao je Medaljom Svetog velikomučenika i pobjedonosca Georgija I stepena gospodina Aleksandra Vučića, predsjednika Republike Srbije. U ime predsjednika Srbije orden je primio Miloš Vučević.
„Želim ovom prilikom da pozovem g-dina Miloša Vučevića da, u ime predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića, primi jedno skromno priznanje, ali to je najviše što Mitropolija može da da – Orden Svetog Georgija pobjedonosca I reda, jer ovim pokazujemo jedinstvo srpskog naroda. Sve one granice koje nas i sa istoka i sa zapada, i sa sjevera odvajaju od naše braće, i danas i ranijih vjekova, naši su preci umjeli to da prelaze i poništavaju, da ih ne računaju ni u šta. Iako stoje tu, mi ih nekako treba da učinimo svojim zajedništvom i ljubavlju i sabornošću nevidljivim i beznačajnim, jer mi smo jedan narod i jedan prostor, jedna krv, jedna vjera, braća, svi čeda Svetog Save“.
„Gospodine Vučeviću, prenesite gospodinu predsjedniku koga, nažalost, nisam imao prilike da sretnem, ni da imam taj odnos kao što je imao moj prethodnik na ovom tronu dok je sjedio, ali, neka nastavi da sabira srpski narod i da pomaže ovdje u Crnoj Gori, kao što je i dosada pomagao. A srpski narod ovdje će sa svoje strane učiniti sve da majku Srbiju i majku Rusiju nikad ne zaboravi, dobročinstva koja smo kroz vjekove primali i imali i da ćemo se, ako Bog da, još prisnije ujediniti u nekoj zajednici koju očekujemo da će biti u budućnosti, ako Bog da“, poručio je Mitropolit budimljansko-nikšićki G. Metodije.
Ordenom Svetog velikomučenika i pobjedonosca Georgija I stepena Mitropolit je odlikovao i Miljana Anđića, predsjednika MZ Dapsiće.
Eparhija budimljansko-nikšićka zablagodarila je onima koji su zaslužni za podizanje hrama Svetog Save u ovom selu, uručivši im gramate i zahvalnice.
Gramate su dobili: počivši Vojislav(Vojo) Lutovac, počivši Nović Lutovac, počivši Trifun Lutovac, Berane, počivši Milan M. Cimbaljević, Zorica Cimbaljević, Vladimir Joković, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Velimir Milo Dragović,. Udruženje MB Dapsiće iz Luksemburga, Opština Berane, Agencija za izgradnju i razvoj Berane
Zahvalnice su uručene: Danijeli Cimbaljević, Momu Dragoviću, Berane Petrol, Dariu Vranješu, Slobodanu Deliću, Marku Kovačeviću, Nihadu Canoviću, Željku Ćulafiću, Žarku(Bakule) Barjaktaroviću, Krstu Rađenoviću, Velimiru Batu Đurišiću, porodici Dušana. V. Lutovca, Milosavu(Luka) Lutovcu, Snežani Avramović.
Upriličena je potom trpeza ljubavi i prigodan kulturno-umjetnički program, u kojem su učestovali: guslar Željko Vukčević i KUD „Kolo“ iz Berana.
