U Crnoj Gori do sada je rađeno na podizanju nivoa svijesti o značaju transplantacione medicine i donacije organa, kao i transplantacije organa od kadaveričnog donora. Ipak, jedino objektivno mjerilo koliko su te aktivnosti bile adekvatne, jeste podatak da smo za šest godina imali samo jednog kadaveričnog donora, kazala je predsjednica Nacionalnog koordinacionog tijela u oblasti presađivanja organa i generalna direktorica Direktorata za kontrolu kvaliteta zdravstvene zaštite i unapređenje ljudskih resursa u zdravstvu prof. dr Vesna Miranović.
“To je alarm za uzbunu koji govori da se na podizanju svijesti mora raditi kontinuirano i sistematično, uz korištenje iskustava onih kojih su u tome uspješni. Podizanje svijesti je najteži dio posla, zato što je potrebno da u teškom trenutku doprete do nekog ko gubi bliskog srodnika i ukažete mu na značaj doniranja organa. Na ovu ciljnu grupu se ne djeluje u opisanom trenutku, već nnogo prije, tako da svijest bude zrela”, istakla je Miranović.
Iako se u Kliničkom centru Crne Gore dijagnostika moždane smrti radi od 2012. godine, kada je usvojen Pravilnik o moždanoj smrti i kada su definisani kriterijumi za njeno dokazivanje prema kojima, nakon dokazivanja moždane smrti, najuža porodica preminulog treba da da saglasnost za uzimanje djelova tijela, odnosno organa u svrhe donacije stopa odbijanja, kako kaže, je i dalje visoka.
“Stopa odbijanja najuže porodice na donaciju organa nakon moždane smrti je visoka, te nam treba cjeloviti, jezgorovit i sistematičan pristup, kako bi se povećala stopa pristanka. Potrebno je donaciji organa dati i humanu dimenziju, gdje bi se na konkretnim primjerima ljudi koji su dobili organe i nastavili da kvalitetno žive, ubijedili građani da se radi o efikasnom i očiglednom načinu za produženje i poboljšanje kvaliteta života ljudi koji su dobili organ”, naglasila je Miranović.
Stoga će, kako je najavila, zaštitna lica kampanje koja je u pripremi, biti upravo hrabri pojedinci koji su dali organ nekome ko nije član njihove porodice, ali i oni koji su organe dobili i nastavili da žive život dostojan čovjeka.
Na listi čekanja za transplantaciju bubrega, zavisno od trenutka, kako je rekla, nalazi se obično do 30 pacijenata, za transplantaciju jetre do 10, na listi čekanja za transplantaciju srca dva pacijenta, kazala je Miranović i dodala da je broj kandidata značajno veći.
Broj izdatih donorskih kartica u Crnoj Gori je 300, kako je rekla, nije mogao da obezbijedi po svom obimu da neko od nosioca donorske kartice dođe u situaciju da bude donator organa.
“Po nekim proračunima, potrebno je da makar 20 odsto stanovnika budu nosioci donorskih kartica, da bi vjerovatnoća darivanja organa bila veća. Od donorskih kartica se odustalo i pristupilo se pretpostavljenom pristanku modelu koji je usvojio veći broj država, članica Eurotransplanta. Praksa u ovim zemljama je pokazala da model pretpostavljene saglasnosti obezbjeđuje najveći broj potencijalnih donora organa nakon moždane smrti”, istakla je Miranović.
U Crnoj Gori, kako je rekla, sistem radi i radiće kontinuirano na podizanju svijesti građana o značaju donacije organa nakon smrti.
U 2017. godini, dodaje, u Kliničkom centru urađeno je šest transplantacija bubrega od živog srodnog donora, nijedna od kadaveričnog donora, a tokom 2018. urađene su tri transplantacije bubrega od živog srodnog donora, nijedna od kadaveričnog donora.
Izvor: CDM
