Objektivom svog aparata, mladi Beranac Asmir Lucević, nastoji da uhvati ljepotu mjesta koje posjećuje. Kako on kaže ljudi i gradovi su ono što ga najviše fascinira. Za naš portal Asmir je govorio šta ga inspiriše, šta za njega predstavlja fotografija i koji su mu budući planovi.
Šta za tebe predstavlja bavljenje fotografijom?
Kao sto sam već i ranije govorio, fotografijom se bavim iz ličnih pobuda, to je moj način da najbolje izrazim sebe. Neki će reći da je to samo bijeg od svakodnevnice, ali ja ću ipak dodati da moje Boje pomažu i drugima da svijet vide na drugačiji način.
Svijet u kojem ono što nas okružuje ne mora nužno biti jednolično već se iza motiva koje pokušavam uhvatiti objektivom krije neko dublje viđenje čovjeka.
Šta te nervira, a šta ti se sviđa u tom poslu/hobiju?
Držim da je fotografija umjetnost i kao takva ona od mene zahtijeva potpuni fokus.Međutim, kako živimo u vremenu gdje umjetnost kao takva ne može zadovoljiti sve čovjekove potrebe, prinuđen sam da kradem od slobodnog vremena da bih joj se adekvatno posvetio.
Moguće da je to jedina stvar koja me može na tren iznervirati kada je riječ o mojoj pasiji prema fotografiji.
Imao si svoje prve izložbe fotografija u Beranama i Podgorici, koliko je za tebe važno da se na taj način predstaviš?
Za svakog mladog umjetnika je važna afirmacija, stoga ne čudi da sam i više nego zadovoljan kako su protekle izložbe u dva za mene jako važna grada. Ima li veće radosti nego kada grad iz kojeg si ponikao prepozna iskrenu ljubav prema umjetnosti i da ti podršku pa na taj način umjetnik stiče osjećaj da nije uzalud ono što radi a još neko se može tim radom okoristiti. Fotografija i posmatrač nastavljaju sami da pričaju priču i dolaze do zaključaka šta se to krije iza objektiva.Obzirom da sam bio stipendista Vlade Republike Turske i tamo stekao svoje akademsko zvanje ne čudi što je nedavna izložba u Podgorici bila obojena motivima koji spajaju ljepote Crne Gore i Turske.
Na tvojim fotografijama uglavnom preovladavaju motivi prirode i izdvojeni motivi gradova? Šta te inspiriše?
Inspiracija je stvar trenutka. Ne mogu odrediti šta me konkretno inspiriše , sudeći po motivima koje sam obradio moglo bi se reći da su to ljudi i gradovi. Priroda je samo polazna tačka koja me navodi da dodatno istražujem sličnosti sa čovjekovim različitim stanjima.
Imaš li fotografa kojem se diviš, ko ti je uzor?
Brojni su velikani fotografije koji su ostavili svoje duboke tragove u istoriji prije nego što je ova umjetnost počela dobijati obrise komercijalnosti. Naročito bih izdvojio : Ansel Adams, William Henry Jackson, Dorothea Lange…
Kad si shvatio da je fotografija sastavni dio tvog života?
Studirajući i putujući imao sam tu sreću da otkrijem za mene do tada nepoznate predjele Anadolije. Fasciniran onim što sam tamo zatekao poželio sam da uzmem fotoaparat i na jedan sasvim drugačiji način počnem bilježiti uhvaćenu emociju.
Stalno sam nošen mišlju da treba bježati od običnog ka mističnom i na tom putu ostavljati tragove. Sve što čovjek može golim okom vidjeti vrijedi i rukama dodirnuti. Čas kada fotografija biva uramljena, za mene je kruna onoga što radim. Ali to je bio samo početak.
Kada sam se fotografiji posvetio na ozbiljniji način shvatio sam da od malih i velikih ljepota možemo praviti nevjerovatne stvari. Vjerujem da sam na dobrom putu. Sve što u nama tinja dokaz je da smo sa strašću prema umjetnosti rođeni.Možda je bilo pitanje trenutka kada ću osvijestiti svoj dar.
Da li imaš neke planove?
Poslije svake fotografije nameće se pitanje šta dalje. To dalje nas nikako ne smije odvesti u hiperprodukciju i ne smije od nas napraviti ljude koji hrle samo ka sopstvenoj promociji. Vjerujem da samo istrajnim i posvećenim radom čovjek može ponosno stati iza svojih djela.Neka to ujedno bude i moja poruka svima koji od života traže za nijansu više.
BEZ SAGLASNOSTI REDAKCIJE ZABRANJENO JE PREUZIMANJE SADRŽAJA SA VEB PORTALA RADIJA BERANE
