Istraživanje: UGOVORENI MALOLJETNIČKI BRAKOVI TAMNA BROJKA KRIMINALITETA

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Maloljetnički brakovi u romskoj zajednici: Običaji i tradicija kao pokriće za trgovinu ljudima

Sudbina mnogobrojnih djevojčica koje žive u romskim i egipćanskim zajednicama gotovo da je od rođenja poznata. Po pravilu prije punoljetstva će ući u ugovoreni brak, odnosno biće praktično prodata drugoj porodici. Novinari Radio Berana više mjeseci su istraživali zašto sistem ostaje slijep na kršenje osnovnih prava ovih djevojčica, na njihovo pravo da se obrazuju i same donose najvažnije životne odluke. Kako je pokazalo naše istraživanje država gotovo da nema nikakve podatke o tome šta se dešava, zakoni ne poznaju brojna krivična djela koja proističu iz prakse koja se opravdava običajima i tradicijom. Nije teško ovu praksu okarakterisati čak kao trgovinu ljudima. Djevojčicama se često gubi trag, najčešće navodno u Njemačkoj, kako tamo žive i šta sve preživljavaju niko ne zna..

RE populacija, koju u Beranama čine starosjedioci i raseljena lica koja su nakon sukoba na Kosovu utočište pronašla u ovom gradu na Limu, godinama ostaje na margirnama i život u zajednici organizuje prema sopstvenim pravilima i običajima. Neki od tih običaja odolijeva vremenu i opstaje iako u suprotnosti sa zakonom.

“Mali je broj slučajeva kada se djevojka mlada uda da se to uradi javno, već su svi naučili da se to ne smije, samo vidimo posle nekog vremena da je nema. Nekad se čuje da neko planira da uda ćerku, ali kad to saznamo mi se trudimo da to spriječimo. To je jako teško utvrditi, jer mnogi od ljudi koji su izbjeglice često mijenjaju mjesto boravka, tako da nikada ne znamo ko gdje živi trenutno” kaže za Radio Berane Zena Dubović, koja već pet godina nastoji da ženama iz svoje zajednice bude podršaka i pomoć kada im je potrebna.

Dubović je članica multidisiplinarnog tima za borbu protiv porodičnog nasilja, a kako kaže nisu rijetki slučajevi kad kao medijatorka u nekom slučaju pokušava da bude spona između RE zajednice i institucija. Iako dolazi iz te zajednice, ona kaže da nije lako saznati da je ugovoren maloljetnički brak.

Isti problem kako smo utvrdili ima i beranski Centar bezbjednosti. Ispektor Ivan Ivanović iz ovog Centra naglašavaju da je veliki broj slučajeva je nemoguće procesuirati, najviše zbog činjenice da nemaju saznanje o tim slučajevima.

“Prethodnih godina imali smo nekoliko slučajeva koje smo procesuirali, među kojima je bilo onih između domicilnog stanovništava, ali i među RE populacijom. Po pitanju ugovorenih maloljetničkih brakova među RE polulacijom vlada tamna brojka kriminaliteta, veliki broj slučajeva nije moguće procesuirati, jer ne postoji saznanje o njima, takvi slučajevi se ne prijavljuju” kaže Ivanović.

Prema našem istraživanju Krivični zakonik ne poznaje ugovoreni maloljetnički brak kao krivično djelo, pa se takvi slučajevi gone po članu 216 i 219, odnosno kao djelo zapuštanja i zlostavljanje maloljetnog lica. Neki od slučajeva se gone po prekršaju na osnovu zakona o zaštiti od nasilja u porodici.

Da bi se slučajevi uspješno procesuirali neohodna je čvrsta saradnja Centra  bezbjednosti i Centra za socijalni rad.

Ivanović navodi da informacije o slučajevima maloljetničkog braka najčešće prijavljuju upravo iz ove institucije. Centar bezbjednosti, nerijetko je prva adresa kojoj se slučajevi prijavljuju, a njihovi službenci pri saznanju o potencijalnom braku nastoje da prije daljeg procesuiranja vrate dijete roditeljima.

Višestrano nasilje nad djecom čija se elementarna prava ne poštuju

Milutin Šćepović, diplomirani socijalni radnik u Centru za socijalni rad Berane, saglasan je da je broj slučajeva ugovorenih maloljetničkih brakova veći nego što se procesuira, što on objašnjava time što se takvi brakovi dogovaraju u strogoj tajnosti.

“Rana udaja ili ugovoreni dječiji brak, za pripadnike RE populacije je stvar običajnog prava, što je u suprotnosti sa svim međunarodnim zakonskim okvirima koje je i Crna Gora donijela i ratifikovala po pitanju suzbijanja i eliminisanja ove pojave. Mislim da niko ne može prihvatiti ovu pojavu kao običajno pravo jer je to višestrano nasilje nad djecom čija se elementarna prava ne poštuju. Roditelji brakove dogovaraju tajno, sve se to završi tako da niko ne zna i ne može prijaviti”, kazao je Šćepović.

Mnoge djevojčice i dječaci ne posjeduju nikakvu dokumentaciju, pa su ono što im se dešava i ne dolazi do institucija. Šćepović ističe da se u ovakvim okolnostima dešavanja mogu tretirati i kao trgovina ljudima.

„Roditelji se plaše sankcija, kao i sramote koja im se može nanijeti ako mi kao institucija vratimo to dijete kući, zato to odrade tajno. Da slučaj bude gori, novac koji je dat  za udaju oni ne mogu da vrate. Upravo to što daju novac govori da je to klasična trgovina ljudima”, naglašava Šćepović.

Foto: Ilustracija

Šćepović navodi slučaj na kojem su radili, a tiče se braka između dječaka, pripadnika bošnjačkog naroda koji je oženio Romkinju i živi kod njene porodice u naselju Riversajd. Oboje su maloljetni.

Kako svedoči Šćepović pripadnici Centra obavili su razgovor sa djevojčicinim roditeljima i dječakovom majkom, koja je htjela da se on vrati kući. Dječak je to međutim odbio jer ga je porodica djevojčice prihvatila. Koliko god situacija bila u suprotnosti sa svim normama, ruke službenika Centra su vezane.

“Djevojčica ne ide u školu i nema crnogorska dokumenta, pa je nemoguće slučaj procesuirati“, kaže Šćepović.

Društvo zatvara oči pred ovim slučajevima, jer u tako zatvorenoj zajednici svako javno istupanje protiv tradicije i običaja prijetnja je po bezbjednost pojedinca i njegove porodice. Znajući da ugovaranjem braka krše zakon, u tom slučaju roditelji sami dođu i prijave Centru za socijalni rad da je njihovo dijete pobjeglo od kuće.

U Centru za socijalni rad, od ljudi iz RE zajednice, po prijavi da su maloljetnici stupili u brak, uspjeli su da standardnom procedurom razgovora sa njima nekoliko djece vrate kućama.

Ako djeca imaju 16 godina, Centar ne može ništa
„Čim saznamo, obavezni smo da obavijestimo MUP, pozovemo roditelje i da ono što je u našoj nadležnosti obavimo, u razgovoru sa roditeljima i djecom, a sve radi zaštite vitalnih interesa maloljetnika. MUP kontaktira tužioca koji kvalifikuje da li to prekršajno ili krivično djelo, a onda nama šalju dopis i izjave. Koleginice koje vode slučaj sačinjavaju nalaz – mišljenje, koje dalje prosleđuju sudu, ako ga zatraži. Sud onda traži roditelje, a ako su oni dali saglasnost za brak, za djecu koja imaju preko 15 – 16 godina, mi ne možemo ništa da uradimo“, kaže Milutin Šćepović.

Da li je sve ovo moguće kontrolisati kroz školski sitem i zašto je Njemačka obećana zemlja čitajte u narednom nastavku serijala.

(Nastaviće se)

Andrija Turčinović/Milena Bubanja Obradović

Share.

About Author

Leave A Reply