Istraživanje: ROMKINJE UDAJU MLADE, JER JE NEVINOST NA CIJENI

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Maloljetnički brakovi u romskoj zajednici: Običaji i tradicija kao pokriće za trgovinu ljudima

Sudbina mnogobrojnih djevojčica koje žive u romskim i egipćanskim zajednicama gotovo da je od rođenja poznata. Po pravilu prije punoljetstva će ući u ugovoreni brak, odnosno biće praktično prodata drugoj porodici. Novinari Radio Berana više mjeseci su istraživali zašto sistem ostaje slijep na kršenje osnovnih prava ovih djevojčica, na njihovo pravo da se obrazuju i same donose najvažnije životne odluke. Kako je pokazalo naše istraživanje država gotovo da nema nikakve podatke o tome šta se dešava, zakoni ne poznaju brojna krivična djela koja proističu iz prakse koja se opravdava običajima i tradicijom. Nije teško ovu praksu okarakterisati čak kao trgovinu ljudima. Djevojčicama se često gubi trag, najčešće navodno u Njemačkoj, kako tamo žive i šta sve preživljavaju niko ne zna..

Institucije po svemu sudeći ostaju nemoćne da se na pravi način izbore sa pojavom maloljetničkih brakova, a dok se čeka izmjena zakona kako bi se praksa strožije kažnjavala, Romkinje koje žive u našem komšiluku ostaju potčinjene muškim članovima porodice i njihov glas se ne čuje ni kada se donosi odluka o njihovim sudbinama.

Među ovim ženama mali je broj pismenih, a još manji broj onih koje su završile osnovnu školu. U ovim društvima izgleda da je jedina vrijednosti koju žena ima njeno djevičanstvo i mogućnost da rađa.

Jedan od načina da država kontroliše šta se dešava je i školski sistem. Trenutak  kad djevojčica prestane da ide u školu je signal da se sprema njena udaja. Neformalna mreža koju u Beranama čine službenici Centra bezbjednosti, Centra za socijalni rad, Crvenog krsta, lokalne samouprave, NVO aktivisti i zaposleni u OŠ “Radomir Mitrović” nastoji da zadrže djevojčice u obrazovnom sistemu što duže.

Psihološkinja Dijana Sekulić, kazala je da djevojčice u nižim razredima pohađaju nastavu, ali kako se ide ka višim razredima njihov broj drastično opada. Prošle godine samo jedna učenica završila deveti razred.

“Prije godinu i po dana, saznali  smo od ljudi iz RE zajednice da se učenica koja je pohađala sedmi razred udala. Direktor je odmah nakon obavijestio Centar za socijalni rad i inspektorku za maloljetničku delikvenciju i otkriveno je da se djevojčica  stvarno udala i otišla u Petnjicu. Uz pomoć policije, vraćena je kući, gdje je ostala tri – četiri mjeseca i nastavila školovanje. U međuvremenu je napunila 15 godina i po zakonu više nije morala da ide u školu. Nakon toga, roditelji su je vratili mužu i prema informacijama koje posjedujemo oni se sada nalaze u inostranstvu“, ispričala je Sekulić i podsjetila da postoji Protokol o postupanju prilikom ranijeg napuštanja školovanja, koji podrazumijeva da ukoliko dijete ne pohađa nastavu duže od tri dana oni pozivaju roditelje na razgovor.

Ipak, dodaje ona, roditelji su našli način da i ovu prepreku savladaju, pa sada čekaju  da dijete napuni 15 godina, jer tada nemaju nikakvu zakonsku obavezu prema školi,

“Nedavno je otac dvije djevojčice od 15 i 16 godina došao i dao pismenu izjavu školi da se njegove ćerke, koje su trebale da pohađaju osmi razred, nalaze u inostranstvu. On je kazao da ih je tamo poveo sa sobom. Da li je to ugovoreni brak ili ne mi ne znamo, ali smo upoznati da se djevojčice ne nalaze u Crnoj Gori“, rekla je Sekulić.

“Čim sam prag od muževe kuće preskočila pokajala sam se, ali sama pala sama se ubila”

Koliko je cio problem veliki govori i činjenica da novinari naše redakcije sa pripadnicima romske populacije gotovo da uopšte nisu mogli da otvore pitanje maloljetničkih brakova. Oni će rado govoriti o svojim socio-ekonomskim problemima, ali tema brakova je pravi tabu. Uspeli smo da stupimo u kontakt sa nekoliko Romkinja, a samo tri su pristale da govore o svojoj sudbini, i to pod uslovom da ostanu anonimne.

Foto: Jedna od sagovornica, koja je sa nama podijelila svoje životno iskustvo

“Kad smo se uzeli napravili smo veliku svadbu. Imam sedmoro djece, sve je po par godina razlike među njima. Najstariji sin je otišao prvi za inostrastvo, pa posle i ostali za njim. Svi su išli u školu, ali nisu je svi završili. Ovi mlađi svi jesu, ćerke su se udale. Sad imaju svoju kuću, nisam dala da se mlade udaju, ali ni da mijenjaju momke. Nisu smjele da pogledaju nekog, mora da se čuva čast”, rekla nam je jedna od sagovornica.

Koliko su uslovi u kojima žive loši pokazuje i običaj da porodica djevojčice nastoji da ranom udajom sačuva “obraz” familije, a ukoliko ona odluči da muža odabere sama, to često dovodi do prekida kontakta sa porodicom.

“Imam devetoro djece i svi su po svijetu, davno smo i mi otišli za Njemačku pa posle u Italiju. Kad smo ostarali vratili smo se ovdje, da nam kosti ne trunu u tuđoj zemlji. Djeca su u Njemačkoj, Francuskoj, Švajcarskoj svako svoj život”, započinje priču jedna od naših sagovornica.

Ona je sama izabrala svog supružnika što je dovelo do višegodišnjeg prekida komunikacije sa najbližima.

“Ja sam za mog čo’eka pobjegla, nisam smjela na oči bratu da se pojavim tri godine. Samo sam se jednom vidjela sa momkom, on me poljubio i ja posle pobjegla sa njim na Kosovo. Brat mi je bio mnogo ljut, posle tri godine mi je poručio da dođem jer me je uželio. Kad sam došla imala sam već jedno dijete, a sa drugim sam bila trudna. Brat mi je bio dobar čovjek, nikad mi nije ni prigovorio što sam pobjegla, a nije im bilo pravo. Žena mora da bude poštena, ne da luta. Nije mi bio lak život, čim sam prag od muževe kuće preskočila pokajala sam se. Ali sama pala sama se ubila” prisjeća se ona.

Brak u inostranstvu najpoželjniji

Loši ekonomski uslovi doprinose da njhova egzistencija bude još neizvjesnija, a iz te pozicije roditelji svoju djecu koriste kao način izlaska iz bijede.

Foto: Dio naselja Talum

„Jedan od razloga zašto sе u romskim porodicama rađa toliki broj djece je da bi na taj način sticali materijalnu korist. Prilikom udaje ispaćuju se velike novčane nadoknade mladinoj porodici. Ukoliko je više dječaka od djevojčica u porodici, novac za svadbu prikupljaju prosjačenjem i drugim aktivnostima. Problem je što djevojčice nisu obrazovane, čak ni osnovnu školu ne završavaju, time se taj krug zatvara, one ostaju ograničene na romsku zajednicu i prinuđene su da prihvate život koji im je nametnut” kaže Eldina Kastrati iz NVO Ruža.

Novčani iznos koji se isplaćuje povodom stupanja u brak kreće se od nekoliko stotina pa čak i do desetinu hiljada eura. Kada bez roditeljskog pristanka djevojka “pobjegne” sa momkom izostaje darivanje njene porodice, tako da oni pokušavaju da je vrate i udaju za bolju priliku.

“Rođaci mog muža živjeli su blizu moje kuće, kad su se moji roditelji preselili nismo više imali kontakta sa njima, tako da se ja i moj muž nikad nismo znali. Kad smo došli ovdje da živimo bili smo zajedno u naselju. Baraka koju smo dobili nije bila samo naša, nego su je koristili i moj stric i njegova porodica. Puno djece je bilo u kući svi smo se družili. I njegovih je puna kuća. Zajedno smo išli u školu, mada je on par godina stariji od mene bio, družio se sa mojom braćom. Nisam se puno mlada udala, imala sam 15 skoro 16 godina”, priča svoje iskustvo naša treća sagovornica.

Ona se kako kaže udala iz ljubavi.

“Nisam bila dobar đak u školi, nekad bi krenula od kuće, ali ne bi otišli u školu nego smo išli svi zajedno da šetamo po gradu. Moj muž je već  tada počeo sa ocem i braćom da radi privatno, tako da je napustio školu. Kad smo bili mladi zaljubili smo se, kad su moji saznali nisu dali da se više družimo, da se viđamo. Pa sam ja bježala iz škole da se vidimo, posle sam prestala da idem, jer su me stalno braća pratila. Majka mi nije više dala da izlazim, pa sam pobjegla. Tako sam se udala. Moji su otišli da žive u drugi grad, rijetko se viđamo sa njima, samo sa starijom sestrom jer ona živi blizu”, kaže ona.

Naša sagovornica objašnjava da je njena porodica imala zapravo druge planove za nju i da je trebalo da je udaju za momka u Njemačkoj.

“Moji su bili jako ljuti što sam se udala tako, stric je tada bio našao nekog momka u inostrastvu, da me tamo pošalju, htjeli su da se vratim i da odem za Njemačku. Ja nisam htjela, a i moj muž se protivio, jer bili smo mnogo zaljubljeni. Braća su pokušala da me vrate kući, ja sam opet pobjegla. Nije im bilo problem što sam mlada i što sam se udala, nego to je to bilo bez njihove dozvole i za čovjeka kojeg oni nisu odabrali. Ali ja nisam dala” prisjetila se ona.

Mnoge romske porodice smatraju da je Njemačka obećana zemlja, pa čak i na ilegalan način pokušavaju da se odu i potraže sreću tamo. Brakovi koji se sklapaju među romskim djevojčicama i njihovim sunarodnicima koji žive u Njemačkoj ostaju nepoznanica kako za institucije sistema, tako i za aktiviste. Pokušavajući da dođemo do informacija da je neko od njih tražio zaštitu države kontaktirali smo Konzulat Crne Gore u Frankfurtu, ali oni nisu odgovorili na mail koji smo im uputili.

Sistem ostaje nemoćan u pokušaju da stane na put ovom društveno prevaziđenom običaju, a pojedinačni slučajevi dokazuju da čak ni kada se spriječi ugovoreni brak djevojčice iz ove populacije ne čeka svjetlija budućnost.

Milena Bubanja Obradović/ Andrija Turčinović


Share.

About Author

Leave A Reply