Istraživanje: BRAK ZA NOVAC ISPOD RADARA INSTITUCIJA I ZAKONA

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Maloljetnički brakovi u romskoj zajednici: Običaji i tradicija kao pokriće za trgovinu ljudima

Sudbina mnogobrojnih djevojčica koje žive u romskim i egipćanskim zajednicama gotovo da je od rođenja poznata. Po pravilu prije punoljetstva će ući u ugovoreni brak, odnosno biće praktično prodata drugoj porodici. Novinari Radio Berana više mjeseci su istraživali zašto sistem ostaje slijep na kršenje osnovnih prava ovih djevojčica, na njihovo pravo da se obrazuju i same donose najvažnije životne odluke. Kako je pokazalo naše istraživanje država gotovo da nema nikakve podatke o tome šta se dešava, zakoni ne poznaju brojna krivična djela koja proističu iz prakse koja se opravdava običajima i tradicijom. Nije teško ovu praksu okarakterisati čak kao trgovinu ljudima. Djevojčicama se često gubi trag, najčešće navodno u Njemačkoj, kako tamo žive i šta sve preživljavaju niko ne zna..

Dok njene drugarice misle o tome koju će ocjenu dobiti, kako će igrati sa prijateljicama posle škole, da li će dobiti novu ljetnju haljinu i sandale, jednoj dvanestogodišnjoj djevojčici život je nametnuo drugačiju sudbinu. Umjesto da je spremi za novi školski dan, njena majka joj je ugovorila brak. Ova djevojčica je Romkinja i ne može da bira. Niko je ništa nije ni pitao, prodata je za četiri prosječne plate u Crnoj Gori, za cijelih 2000 eura.

Ovo nije priča iz filma, djevojčica postoji i jedna je od mnogih koju su aktivisti civilnog sektora pokušali da spasu. Na dojavu o tome da je svadba u toku, aktivisti su krenuli u trku sa vremenom. U naselju gdje je živjela sa majkom nisu je pronašli, a majka koja je brak i ugovorila, je tvrdila da je otišla u Bijelo Polje u posjetu rođacima. Policija ih šalje u Centar bezbjednosti u Bijelom Polju gdje se odžavala svadba. Uspjeli su da se organizuju i vrate djevojčicu u Berane. Majka nije bila zadovoljna, morala je da vrati 2000 evra i još hiljadu kao odštetu za porodicu mladoženje.

Zbog zanemarivanja i nebrige o djetetu, djevojčica je upućena u bjelopoljsko prihvatilište, gdje je boravila nekoliko mjeseci, da bi nakon izvjesnog vremena, po nju došla majka i uzela je kod sebe. Djevojčica je prema raspoloživim podacima sada u Njemačkoj, živi sa dva muškarca starija od 30 godina od kojih je jedan mentalno retardiran.

Da li smo joj učinili uslugu, pitanje je koje muči mnoge, među njima i Eldinu Kastrati koja već 8 godina radi u civilnom sektoru i nastoji da poboljša uslove života u RE zajednicama i doprinese smanjenju učestalosti ovakvih pojava.

“Romska i egipćanska zajednica su jako zatvorene, pa se o većini problematičnih tema ne govori, naprosto one se opravdavaju tradicijom”, objašnjava u razgovoru za Radio Berane Kastrati.

Tradicija i običaji kada su u pitanju maloljetnički brakovi, prema istraživanju naše redakcije, u sukobu su sa svim normama savremenog društva i čak često pokriće za brojna krivična djela. Iako se radi o sudbinama djevojčica, sve ovo kako je pokazalo naše istraživanje, dešava se ispod radara i za institucije i za zakonska rješenja, država po svemu sudeći ne prepoznaje problem na pravi način.

Istovremeno, loši ekonomski uslovi, nizak nivo obrazovanja, društvena izolovanost i diskriminacija čine da RE zajednica od ostatka društva bude odvojena i stigmatizovana. Prikrivene velom tradicije i običaja opstaju ove pojave koje su u savremenim društvima primjeri kršenja ljudskih prava.

Ilustracija, foto: pixabay.com

Djevojčice “nestaju” u migracijama

Dok se državne institucije ne osvrću mnogo na ovaj problem, jedinu podršku žene i djevojčice iz romskih i egipatskih zajednica pronalaze u nekoliko pripadnika civilnih organizacija koji godinama sa malo uspjeha pokušavaju da problem predstave široj zajednici. Jedan od problema sa kojima se suočavaju je gotovo paradoksalan, a to je da ni oni, a ni država nemaju podataka o tome koliko pripadnika zajednice uopšte živi u Beranama.

“Broj pripadnikaa RAE populacije koji žive u Beranama se konstantno mijenja, jer ne prijavljuju mjesto prebivališta. Upravo ta činjenica otežava nam rad i djelovanje u nekim kritičnim situacijama. Njihov broj  kreće se od  hiljadu i po tokom zime do šesto ljudi u ljetnjem periodu” kazala je za Radio Berane Kastrati.

Poseban problem, kako je ona ukazala, je to što se u tim sezonskim migracijma gubi trag velikom broju djevojčica.

“Mnoge djevojčice se ne vrate u Berane nakon ljeta, pretpostavljamo da se udaju i odu da žive negdje drugo. Većina brakova se sklapa na relaciji Crna Gora- Kosovo i Crna Gora-Srbija. Tako da je jako teško ući u trag tim djevojčicama. Čak i kada imamo saznanje o tome, u direktnom razgovoru sa roditeljima oni negiraju da se brak desio i kažu nam da je djevojčica otišla kod rođaka” objašnjava Kastrati.

Razrađeni mehanizam zaobilaženja zakona

Kako je pokazalo naše istraživanje u posljednih pet godina Osnovno državno tužilaštvo u Beranama je procesuiralo jedanaest slučajeva maloljetničkih brakova, za šta su počinioci u svakom pojedinačnom slučaju pravosnažno osuđeni.  Ako je suditi po izrečenim kaznama koje se kreću od par mjeseci zatvora do društveno korisnog rada, može se reći da je kaznena politika prilično blaga.

“ODT pokreće postupak protiv svakog lica za koji se, na osnovu priloženih dokaza, utvrdi da je počinilo neko nedozvoljeno djelo. Nema selektivnog pristupa, već svako djelo za koje imamo osnov procesuiramo”, tvrdi rukovoditeljka ODT Berane Gorica Golubović.

Ona objašnjava da se radi o teško dokazivim djelima, jer pripadnici RE populacije takvu praksu pravdaju običajnim pravom.

“Ipak, zakon je vrlo jasan, ukoliko se radi o maloljetnom licu koje stupa u brak mi pokrećemo postupak. Na visinu kazne ne možemo da utičemo, to odlučuje sud, ali kada smatramo da su blage reagujemo u skladu sa ovlašćenjima” kaže Golubović.

Prema iskustvu aktivista civilnog sektora brojke su neuporedivo veće u stvarnosti. Nevladina organizacija ”Ruža” dio je neformalne koalicije koju, pored njih, čine organizacije iz Podgorice i Nikšića koje se bave pitanjem maloljetničkih brakova među RE zajednicom, a oni u koaliciji smatraju da broj brakova sklopljenih među maloljetnicima nije mali, već su mehanizmi koje koriste da zaobiđu zakon razrađeniji.

“Maloljetnički brakovi se ne prijavljuju, već su upoznati sa tim da to nije dozvoljeno. Jednostavno kada izađemo na teren kažu da je dijete u posjeti rođacima ili slično. Kada postoji namjera da se sklopi brak ne obraćaju se intitucijama dok sve ne bude gotovo, onda čak kažu da je djevojčica pobjegla da bi tako izbjegli odgovornost”, objašnjava Eldina Kastrati.

Ilustracija, foto: pixabay.com

Krivični zakonik Crne Gore ne poznaje maloljetnički ugovoreni brak kao krivično djelo

Podaci pokazuju da djevojčice obično imaju od 12 do 15 godina, a dječaci od 16-18 godina u trenutku kada se uzimaju.

“Romske porodice ne upućuju zahtjeve Osnovnom sudu za sklapanje braka, jer su djevojčice u većinu slučajeva ispod 16 godina, što je zakonska granica ispod koje nije moguće stupiti u bračnu zajednicu” kaže Kastrati i dodala da u slučaju kada je dijete starije od 16 godina postoji vanparnični postupak u kojem se traži dozvola za sklapanje braka, čime je eventalna procedura koja se vodi na osnovu krivičnog djela sklapanja vanbračne zajednice sa maloljetnom osobom automatski prekida.

Kako je pokazalo naše istraživanje naveći problem predstavlja činjenica da Krivični zakonik Crne Gore ne poznaje maloljetnički ugovoreni brak kao krivično djelo.

Grupa organizacija Centar za romske inicijative, REA mreža 1 i Kancelarija za borbu protiv trgovine ljudima  pokrenula je iniciativu da se to promijeni. Za sada se slučajevi podvlače pod krivično djelo zanemarivanja djece ili porodičnog nasilja. A u borbi protiv ove prakse službenici koji rade lokalnim institucijama pokušavaju da umreženom akcijom djeluju na smanjenje trenda sklapanja maloljetničkih brakova.

Kako izleda praksa centara za socijani rad, ali i kakva su iskustva žena iz romske zajednice čitajte u narednim nastavcima našeg serijala

(Nastaviće se)


Andrija Turčinović / Milena Bubanja Obradović

Share.

About Author

Leave A Reply