Stanovnici prigradskog naselja Riversajd ponovo su zatražili da se u Beranama otvori još jedna narodna kuhinja. Kazali su da oni, zbog ograničenih kapaciteta, nijesu u mogućnosti da koriste usluge narodne kuhinje koja postoji pri Manastiru Đurđevi stupovi, te da se, zbog ublažavanja katastrofalnog stanja u kom se nalaze, mora razmišljati o izgradnji objekta gdje bi bar jednom tokom dana dobijali besplatan obrok.
Oni naglašvaju da u naselju Riversajd iz dana u dan raste broj onih koji nijesu u stanju da odgovore osnovnim životnim potrebama i da u većini tamošnjih porodica gospodari glad. Poručili su da se iskreno nadaju da će konačno oni koji odlučuju o ljudskim sudbinama u Crnoj Gori imati sluha za gladno stanovništvo u ovom beranskom naselju.
– Kada god bi neko od onih koji se nešto pitaju u ovoj zemlji dolazio ovdje uvijek nam je obećavano da za nas dolaze bolji dani. Godinama su nam govorili da će otvarati narodne kuhinje kako bi naše porodice u njima mogle da utole glad. Međutim, od toga nije bilo ništa ni do današnjih dana. Sada, poslije najnovijih dešavanja na političkoj sceni, hoćemo da se nadamo da će se u Beranama otvoriti velika narodna kuhinja, jer u ovom gradu ima ljudi koji ne mogu da kupe ni veknu hljeba. Narodna kuhinja koja radi pri Manastiru Đurđevi stupovi malih kapaciteta i kao takva ne može da odgovori našim potrebama – naglasio je predsjednik Nacionalnog vijeća Egipćana u Beranama Aldijan Šalja.
Sa njim je saglasan i Ramo Beća, ističući da se on i njegove komšije osjećaju prevarenim od strane onih koji su se, kako navodi, dosad predstavljali kao narodni spasitelji.
– Ovdje su se rijetko pojavljivali oni koji bi trebalo da brinu o svakom čovjeku. Mogli smo ih vidjeti samo uoči izbora i slušati kako nam obećavaju zlatna brda i doline. Čim bi prošli izbori shvatali bi da smo prevareni. To je sramota, jer i mi smo građani Crne Gore. Ipak, nadamo se da će sada biti bolje i da ćemo konačno dobiti neku menzu u kojoj ćemo dobijati hranu – kazao je Beća.
Sličnu konstataciju izrekao je i Dževdet Hoti, navodeći da se na njihovoj trpezi mogu naći samo ostaci bačene hrane.
-Živim sa suprugom, kćerkom, tri sina i šestoro unučadi. Dešava se da po cijeli dan ništa ne jedemo, jer u kontejnerima za smeće sve ređe ima bačene hrane. To je užas. Najstrašnije je kad čovjek umjesto u prodavnicu ide na smetlište. Nama ovdje pod ovakvim uslovima nema spasa. Nama treba pomoć, a ne lijepa priča – zaključio je Hoti.
Godinama bez struje, higijenski uslovi katastrofalni
Većina porodica iz izbjegličkog naselja Riversajd, godinama živi u mraku jer su ih radnici Elektrodistribicije isključili sa distributivne mreže zbog neplaćenih računa koji u prosjeku po jednom domaćinstvu iznose više od dvije hiljade eura. Aldijan Šalja ističe da je to dodatno otežalo sveukupno stanje u Riversajdu.
– Većini porodica isključena je struja. A kako je teško u ovim malim kućicama živjeti bez struje teško je riječima opisati. Mi bi rado platili nagomilane račune, ali nemamo novca, jer niko od nas ne radi. Uz to, živimo u strahu od pojave korone jer su ovdje higijenski uslovi katastrofalni. Mislim da bi cijelo društvo pred takvom činjeniciom moralo dobro da se pozamisli – naglašava Šalja.
Izvor: Dan
