Prema Indeksu medijskih sloboda Reportera bez granica, Crna Gora je nazadovala za jedno mjesto u odnosu na prošlu godinu i sada se nalazi na 105. mjestu, što je najgori rezultat u poređenju sa zemljama u regionu.
Sloboda medija u Crnoj Gori pod velikim znakom pitanja je, a novinari/ke nalaze se u sve lošijem položaju, smatraju sagovornici Radio Berane.
“Novinarstvo nije obična profesija. Novinarstvo je mnogo više od običnog posla. To je, zapravo, način života, profesija koja vam omogućava da se realizujete kao ličnosti i ostvarujete ono što se naziva autentičnom egzistencijom. Kada to kazemo, onda pri tome mislimo na slobodno novinarstvo. Na novinarstvo onako kako je to u zemljama sa dugom demokratskom tradicijom, gdje su mediji temelj i stub demokratije. Crna Gora je još uvijek daleko od tog standarda. Problem u Crnoj Gori je u tome što su kritički mediji otišli mnogo dalje od državnih institucija u pogledu usvajanja demokratskih pravila. Zato se često nalaze u sukobu sa institucijama koje su zarobljene, i zato imamo često to neprijateljstvo i napade na slobodne medije i slobodne novinare. Tamo gdje nema slobodnih medija i slobodnih novinara, tamo po pravilu manjka ili uopšte nema demokratije” kazao je direktor Radio Berana, dugogodišnji novinar i član GO Društva profesionalnih novinara CG Tufik Softić.
U najnovijem izvještaju Savjeta Evrope u dijelu koji se odnosi na problem nekažnjavanja napada na novinare, eksplicitno se navodi i Crna Gora. Među 92 slučaja napada na novinare i imovinu medija u Crnoj Gori, od 2004. do kraja 2019. godine, među kojima je i slučaj novinara Softića.
Kada govorimo o Danu slobode medija, osnivač i urednik portala “Espona” Saša Radunović smatra da se treba sjetiti kako je i zbog čega ustanovljen ovaj praznik i zapitati se su novinari/ke doprinijeli da sloboda medija bude garantovana i u životu, kako je u ustavima i zakonima država modernog svijeta.
“Ono što se kod nas kao prvi utisak može steći, jeste da se zakonodavno iz godine u godinu poboljšavaju medijske slobode. No, ako pogledamo na stvarni život, kao i na to kako nas drugi vide, onda situacija nije ružičasta i nije za ponos. Kada govorimo Danu slobode medija u Crnoj Gori i ako uzmemo u obzir posljednji izvještaj iz ankete koju su radili “Reporteri bez granica”, u kojem se Crna Gora nalazi na 105. mjestu, onda, vjerujem, nema novinara koji može biti zadovoljan dosegnutim medijskim slobodama. S druge strane, ako imamo u vidu da slobode sa sobom nose i odgovornost medija i novinara da pravovremeno i, prije svega, istinito informišu javnost, onda je razloga za obilježavanje Praznika još manje. I kada govorimo o istinitom i slobodnom informisanju, onda treba imati u vidu da tu podrazumijevamo i ćutanje ili prećutkivanje važnih pojava i događaja od strane novinara i medija, čije “ćutanje” govori više od svih floskula o slobodi istih, a za šta su sami krivi, onda je jasno stanje gdje smo danas sa slobodom medija. No, ni danas, kada obilježavamo Dan slobode medija, mi se nećemo zapitati: Koliko smo sami, kao novinari mediji, doprinijeli poboljšanju stanja po pitanju slobode medija? Izdijeljeni na više udruženja i sindikata, a podjela je napravljena po političkim šavovima ili ekonomskim i finansijskim interesima, a ne zbog unapređenja medijskih sloboda, novinari i mediji sami umanjuju mogućnost za poboljšanje medijskih sloboda. Svjesno ili ne, svrstavaju se u različite interese onih koji žele da imaju što više uticaja na medije. Tako novinari i mediji rade sami protiv sebe” objašnjava urednik portala Espona, Saša Radunović i dodaje da za veću slobodu medija, novinari i medijske kuće moraju biti mnogo solidarniji među sobom, da gaje princip i po njemu rade, te da su spremni da se principijelno solidarišu sa kolegama iz drugih medija kada se nađu pod pritiskom. Samo tako, spremni da zaštite kolege, štitiće sebe i svoje slobode.
Radunović navodi da se , samo tako, principijelno se boreći za slobodu medija, ona se može i osvajati.
“U suprotnom, novinari mediji rade i radiće sami protiv sebe. A zapitajmo se: Koliko smo, svako od nas, ponašali se tako kada su se pojedini novinari ili mediji nalazili u takvim situacijama? Samo tako, u pravom smislu, Dan slobode medija možemo, u pravom smislu te riječi, smatrati kao svoj i znati da smo dali sopstveni doprinos tom Prazniku. U suprotnom, čekaćemo da se drugi bore za nas, a mi ćemo o slobodi medija samo pričati” kazao je on.
Polođaj novinara/ki u medijima u Crnoj Gori sada je lošiji nego prije više od tri decenije, kada je počinjao svoju profesionalnu novinarsku karijeru novinar “Večernjih Novosti” Milutin Sekulović.
“Stanje medijskih sloboda neznatno bolje nego kada sam ja počinjao da radim, prije 32 godine. Dok je položaj novinara i zaposlenih u medijima, naročito ako se uzme u obzir njihov materijalni status, neuporedivo je lošiji nego u tom vremenu. Sve ovo rezultira katastrofalnom medijskom scenom u Crnoj Gori” smatra Sekulović.
Mediji su izuzetno važna karika u funkcionisanju svakog društva koje teži da bude demokratsko i civilizovano. To znači da određeno društvo, a naročito institucije sistema u tom drštvu, u cilju blagovremenog, tačnog, korektnog i istinitog ionformisanja, pored garantovanja slobode, treba da pridaje punu pažnju poslenicima javne riječi.
“Crnog Gori se suočavamo sa degradacijom skoro svih uzvišenih vrijednosti, a naročito onih kulturnih i duhovnih. Samim tim, sretamo se i sa pokušajem unižavanja novinarske profesije, na način što nosioci aktuelnog režima i njihovi sateliti, od lokalnih zajednica, pa sve do vrha države, marginalizuju sve one koji su kadri da ispostave kritički sud o anomalijama koje, nažalost, dominiraju na svakom koraku. Pored toga, određeni centri moći pokušavaju da upravljaju medijima, tako što svakodnevno siju strah i javno i tajno upućuju prijetnje onima koji časno ispisuju stranice naše sumorne zbilje. O tome najbolje svjedoče nerasvijetljena ubistva novinara, progoni, ranjavanja, ucjene i što šta drugo” kazao je novinar “Dana” Darko Jovović.
Jovović smatra da u takvom društvu se ne može govoriti o slobodi medija, ali se, “s uvažavanjem, može govoriti o onima koji, i u užasnom ambijentu, kakav je naš, hrabro nose pero u ruci i profesionalno identifikuju sve ono što nas udaljava od demokratskih procesa i poštovanja svakog čovjeka koji slobodno misli i, rukovodeći se pravdom, želi neko „bolje sjutra“. Ti hrabri profesionalci ulijevaju nadu da će istinsko novinarstvo, i pored materijalne osudice onih koji pišu i najezde ograničenih i usiljenih „spisatelja“ , opstati kao uzvišena kategorija, i u malim i u velikim sredinama” dodao je on.
MEDIJSKE ORGANIZACIJE UKAZALE SU NA BROJNE PROBLEME
Troje hapšenih novinara, više njih otpuštenih i veliki broj ućutkanih, obespravljenih i preopterećenih, uz standardni broj neriješenih slučajeva napada na novinare – bilans je kojim se u Crnoj Gori dočekuje Svjetski dan slobode medija, saopšteno je iz Sindikata medija Crne Gore.
“U privatnim medijima bez prava glasa i u vječitom strahu od otkaza, u lokalnim javnim emiterima mahom bez zarada, a u Javnom servisu pod raznim pritiscima i takođe u strahu od otkaza zbog javno iznijetog stava”, kaže se u saopštenju.
Novinari, snimatelji i fotoreporteri nijesu dovoljno svjesni važnosti slobode medija, a država je ne poštuje ili to radi samo deklarativno. Da bi se stanje promjenilo novinar, snimatelji i fotoreporteri moraju biti solidarni i zajednički raditi na podizanju profesionalizma, dok država treba da stvori uslove i poštuje ono za šta se samo deklarativno zalaže – za slobodu medija, smatraju u Društvu profesionalnih novinara.
Milena Bubanja Obradović
