Pravoslavna crkva i vjernici danas slave Svetog Georgija, jednog od devet velikomučenika i prvih stradalnika za hrišćansku vjeru. Prema narodnim običajima, Đurđevdan je praznik koji se odnosi na zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih, plodnost stoke i dobre usjeve. Crkva na ovaj dan obilježava pogubljenje Svetog Georgija, koje se desilo 23. aprila 303. godine.
Georgije je već u dvadesetoj godini dospio do čina tribuna, u službi cara Dioklecijana. U to vrijeme car je započeo veliki progon hrišćana, a mladi Đorđe je stupio pred cara i odvažno rekao da je i on hrišćanin. Time je započelo njegovo stradanje za vjeru.
Sveti Georgije se na ikonama predstavlja u vojvodskom odijelu, na konju, sa kojeg kopljem probada strašnu aždaju. Nešto dalje od njega, stoji jedna žena u gospodskom odijelu (verovatno carica Aleksandra). Aždaja na ikoni predstavlja mnogobožačku silu koja je „proždirala“ brojne nevine hrišćane. Sveti Georgije ju je, po vjerovanju, pobijedio i svojom mučeničkom smrću zadao smrtni udarac „neznaboštvu“.
Pod pobjedom koju je Sveti Georgije odneo nad aždajom, vjerovatno se misli na zaustavljanje progona hrišćana koji je sprovodio car Konstantin.
Đurđevdan – hramovna slava manastira Đurđevi Stupovi
Povodom praznika Svetog velikomučenika i pobjedonosca Georgija, koji je slava katedralnog manastira Eparhije budimljansko-nikšićke, Đurđevi Stupovi, juče je služeno praznično bdenije sa petohljebnicom.
Tom prilikom, Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Joanikije uputio je svoju arhipastirsku pouku. Besjedeći o Svetom Georgiju, Vladika je ukazao na Svetiteljevu spremnost i smjelost da svojim životom i krvlju posvjedoči ime Gospodnje.
„To nije bilo lako, ali onima koji su bili puni vjere, puni Duha Svetog, sile Duha Svetog, mudrosti i hrabrosti Božje, za njih je to veliki izazov da iz ljubavi prema Hristu, posvjedoče svoju vjeru. Kao što je Hristos postradao za nas, za svakog od nas pojedinačno, tako je i Sveti Georgije zaželio da postrada za Njega. To je ljubav Božanska, silna i nepobjediva, zato je on nazvan velikomučenikom, što je posvjedočio svoju vjeru i što su mnogi zbog njegovog stradanja i vjere, povjerovali u Hrista“, rekao je Preosvećeni Episkop, prenosi eparhija.me
Koja je prava vjera, vidi se, po riječima Vladike Joanikija, naročito kad dođu ovakvi ispiti, kao što je bilo mučeništvo Svetog Georgija.
„I kako Bog nagrađuje svoje ugodnike kroz sva vremena, od Njegovog stradanja do dana današnjeg, slavi Ga cijela Crkva Božja i kako vrijeme odmiče spomen pravednika je sve svjetliji i sve opširniji. Ova sveta obitelj proslavlja Svetog velikomučenika Georgija kao svog zaštitnika više od osam vjekova. Kao što je Sveti Georgije prvo bio ratnik cara zemaljskog, a poslije Cara nebeskog, potvrdio svoju hrabrost i tada i poslije, tako je i ovaj manastir, na neki način, veliki ratnik. Vojevao je za vjeru, čuvao vjeru pravoslavnu kroz sva vremena, mnogo stradao, pa njegova istorija liči na žitije i stradanje Svetog velikomučenika Georgija“, naveo je vladika Joanikije.
Brojna stradanja manastira Đurđevi Stupovi svjedoče oštećenja i garež, koji se zadržao po njegovim freskama.
„To su znaci stradanja ovog manastira, ali, uprkos tome što je stradao i naročito zbog toga, on je, možemo reći, bio svjedok, stalno i uvijek, vjere prave, istinite, svetog pravoslavlja, do danas. Ove godine proslavljamo Svetog Georgija u posebnim prilikama zbog epidemije zbog čega smo naše proslave smanjili“.
„Sveti velikomučenik Georgije je pomoćnik i zaštitnik cijele Crkve Božje, svih pravoslavnih vjernika. On kao pobjedonosac, uvijek, na bijelom konju dolazi i pobjeđuje svako zlo. Ne slika se slučajno kako na bijelom konju ubija aždaju, odgoni svako zlo i iskušenje od Crkve Božje i nasađuje u našim dušama vjeru, mir, dobrotu, ljubav i radost. Neka svima ovaj praznik donese radost, Sveti Georgije neka svima bude na pomoći“, poručio je Preosvećeni Episkop Joanikije.
Đurđevi stupovi je manastir koji predstavlja najznačajniji kulturno-istorijski spomenik našeg kraja. Osnovao ga je 1213. godine župan Stefan Prvoslav, sin velikog župana Tihomira i sinovac Stefana Nemanje.
