Tri osvojena trofeja, impresivan bilans od 25 pobjeda i samo jednog poraza, te maksimalni Power Index 10.00 obilježili su izuzetno uspješan period Andrije Jašovića. Za TenisCG.me govorio je o dramatičnom finalu AS Opena, povredi koja ga je zaustavila u duelu protiv Danila Barjaktarovića, najtežim rivalima i ciljevima za nastavak sezone.
Andrija Jašović iza sebe ima period kakav bi poželio svaki rekreativni teniser. Pored osvojenih titula, posebno se izdvaja njegova konstantnost, ali i sposobnost da pronađe put do pobjede čak i kada okolnosti na terenu nijesu na njegovoj strani.
Jedan od takvih mečeva bilo je finale AS Opena protiv Mirka Majića. Nakon osvojenog prvog seta u taj-brejku i izgubljenog drugog rezultatom 6:2, pobjednika je odlučio meč taj-brejk, u kojem je Jašović slavio sa 10:8.
U finalu AS Opena protiv Mirka Majića dobio si prvi set u taj-brejku, izgubio drugi 6:2, a zatim slavio u meč taj-brejku sa 10:8. Šta ti se dešavalo u glavi pri rezultatu 8:8?
Bio je to jedan od fizički najtežih mečeva koje sam odigrao. U zatvorenom prostoru temperatura je bila oko 40 stepeni, tako da su uslovi bili izuzetno zahtjevni.
Nakon prvog seta i nekoliko propuštenih brejk lopti u drugom, fizički sam potpuno pao. Trudio sam se da, koliko god je to bilo moguće, zaboravim na rezultat i igram poen po poen. Cilj mi je bio da glavom ostanem prisutan u svakom trenutku.
Na kraju se, uz malo sreće, takav pristup isplatio. Sve čestitke i mom protivniku. Protiv Mirka je uvijek veliki izazov igrati.
Jedini poraz u šest mjeseci došao je u polufinalu protiv Danila Barjaktarovića. Koliko te je taj meč zabolio i šta si iz njega izvukao?
Bio je to veoma težak meč za mene jer sam čitav turnir igrao sa povredom desne prepone, koju sam, nažalost, dodatno pogoršao tokom tog duela.
Borio sam se koliko sam mogao, ali sam pri rezultatu 5:5 u drugom setu morao da predam. To mi je veoma teško palo jer nijesam bio u stanju da završim meč.
U početku sam bio frustriran zbog svega što se desilo, ali kada se glava malo „ohladila“, bio sam ponosan na sebe i na borbu koju sam pružio u takvim okolnostima.
Naravno, sve čestitke Danilu, koji je zasluženo pobijedio. Ne želim da povredom umanjujem njegov uspjeh. Jednostavno, protiv igrača kao što je on moram biti na sto odsto svojih mogućnosti kako bih imao šansu da pobijedim.
Nakon tog poraza osvojio si još dvije titule. Je li upravo taj meč bio okidač ili bi se pobjednički niz nastavio i bez njega?
Teško je to sa sigurnošću procijeniti iz ove perspektive. Svaki poraz je određena lekcija, ali mislim da taj meč nije imao presudan uticaj na moje igre i pristup na narednim turnirima, prvenstveno zbog načina na koji je završen.
Napravio sam pauzu kako bih se oporavio od povrede, a nakon toga sam nastavio da igram Dadex ligu, koju sam na kraju uspio da osvojim.
Porazi su sastavni dio sporta. Najvažnije je prihvatiti ih na pravi način, izvući pouke i iz svakog poraza izaći još jači.
Ko je za tebe trenutno najozbiljniji rival u Crnoj Gori?
To je teško pitanje jer uvijek više volim da se fokusiram na sebe i svoju igru nego na protivnike. Ima mnogo odličnih igrača protiv kojih je veliki izazov igrati.
Ipak, izdvojio bih Mirka Majića. On je vrhunski teniser sa specifičnim stilom igre, na koji nije lako pronaći pravi odgovor.
Pored njega, tu su svakako Danilo Barjaktarović i Darjan Ajković. Protiv obojice sam odigrao dosta teških i neizvjesnih mečeva.
Tri trofeja, bilans 25–1 i Power Index 10.00. Šta je sljedeći cilj kada si već na maksimumu?
„Uvijek može bolje“ rečenica je kojom se vodim.
Ne opterećujem se previše brojkama. Najvažnije mi je da sam zdrav i da uživam u tenisu. Prostora za napredak ima kod svakog igrača, pa tako i kod mene.
Od sebe uvijek imam najveća očekivanja, ali sam istovremeno svjestan da i konkurencija napreduje i da postaje sve jača.
Nadam se da ću nastaviti da igram u istom ritmu i da će biti još titula, ali vidjećemo šta donosi budućnost.
