„Nijesam davao krv da bi mi to neko vratio“, kazao je u jednom davnom intervuju Radoslav Lado Delević, koji je do svoje 70. godine čak 130 puta dobrovoljno dao krv.
Upravo ta rečenica najbolje oslikava njegov životni put i vrijednosti kojima je bio posvećen, kažu njegovi prijatelji iz Društva dobrovoljnih davalaca krvi u Beranama.
Radolsav Lado Delević, preminuo je nedavno, u svojoj 88. godini života, ostavljajući za sobom legat vrijedan poštovanja i divljenja.
Njegovi prijatelji dobrovoljni davaoci, baš kao i načelnik beranskog Odjeljenja Zavoda za transfuziju krvi Crne Gore, dr Budimir Ivanović iskaztali su iskrenu zahvalnost na humanosti koju je decenimama pokazivao učestvujući u brojnim akcijama.
Radoslav je godinama davao krv nepoznatim ljudima, a u pomenutom intervjuu prisjetio se jednog od najemotivnijih trenutaka iz svog davalačkog staža, kada je dao krv “tetka Dragi”, koja mu je tada šaljivo rekla da je došlo vrijeme da joj vrati dug. Tek tada je saznao, da mu je ona kao malom dječaku spasila život i da joj se na izvjestan način “odužio”.
Ta spoznaja nije promijenila njegov odnos prema davalaštvu. Naprotiv, dodatno je potvrdila uvjerenje da je suština dobrovoljnog davanja krvi upravo u tome da pomažete ljudima koje možda nikada nećete upoznati.
Iako više nije među njima, oni koji su ga poznavali saglasni su da Radoslav iza sebe nije ostavio samo sjećanje na jednog dobrovoljnog davaoca krvi. Ostavio je primjer da humanost nijesu velike riječi, već djela koja često ostaju nevidljiva javnosti, ali imaju neprocjenjiv značaj za one kojima su namijenjena.
Milena Bubanja Obradović
