Na ivici trotoara pokraj moje kuće u “gornjoj” mahali, tik uz hladni asfalt, leži zgužvan primjerak dnevne štampe. Naslov u “Pobjedi” ,koji je još jutros nosio težinu vijesti sada je samo blijedi trag dana koji prolazi. Zaboravljen i zanemaren od strane vlasnika, papir se lagano savija pod naletima vjetra, kao da i sam pokušava da ode dalje, zajedno sa vremenom koje više ne može da zadrži.
Vrijeme kada su stvari poput njega imale veću svrhu u nekom davnom, a meni dragom vremenu, kada je po mahali cirkulisao po kućama po jedan primjerak po hijerajhijskom poretku, Prvi su uzimali stare komšije, da obave svoju dnevnu rutinu uvida u aktuelne društveno-političke teme i situaciju u svijetu. Kada bi mi mlađi došči na red, i ako bi u tome uspjeli, što nije uvijek bio slučaj, čitao bi se TV program, rješavale ukrštene riječi i čitali zanimljivi aktuelni prilozi iz svijeta sporta, filma i muzike.
Prolaznici prolaze pored novina bez pogleda. Vijesti koje su nekada oblikovale razgovore, brige i nade, sada su odbačene poput nečega što je izgubilo svrhu već nakon nekoliko sati.
Ono što je bilo važno – sada je zaboravljeno dolaskom digitalnog doba, koje je razdvojilo onaj duh dijeljenja, ne samo štampe, stripova, igračaka, lopte, nego i onih zaboravljenih običaja večernjih okupljanja na našoj “gradskoj” strani korzoa od “kluza” pa sve do “sportske”, u dogovorenom vremenu i na već poznatom mjestu, šetnji u društvu do limskog mosta i gradskog parka uz čašicu razgovora, poneku šalu i komentare na dnevne događaje i nama neke drage, sada već i zaboravljene osobe ili neke djevojke koje više nema i ne šeta gradskom stranom beranskog korzoa, osim u slikama naših sjećanja.
U toj tihoj slici novina na hladnom beranskom asfaltu, između puta i ivice grada, ostaje podsjetnik: sve što danas držimo čvrsto, već sjutra može postati samo još jedan komad papira na ulici.
A.S.M.
