Skromno! Utisak koji se stiče kad se ovog jutra prošeta glavnom gradskom ulicom.
Nekoliko uličnih prodavaca cvijeća, školarci koji su odlučili da simboličnim poklonom obraduju svoje nastavnice.
“Već dvadeset godina svakog 8.marta sam ovdje na istom mjestu. Puno toga se promijenilo, sjećam se zlatnog perioda kada je svo cvijeće koje donesem prolazilo za tren. Sada više nije tako, nemaju ljudi para, a nema više ni naroda u Beranama. Puno se ljudi odselilo. Samo kud i kamo poneko zastane pred štandom” priča za Radio Berane jedan od prodavaca cvijeća.
Žene praznik dočekuju bez razloga za slavlje
Prema njegovom mišljenju, razlog slaboj prodaji može biti i u tome što se u posljednje vrijeme ovaj praznik komercijalizovao i kupuju se “skupi pokloni”.
Upravo taj trend skreće pažnju sa suštine ovog praznika, koji je ustanovljen kao dan borbe za ekonomsku, političku i socijalnu ravnopravnost žena u “muškom svijetu”.
Žene u Crnoj Gori i ove godine 8. mart dočekuju u lošem položaju, suočene sa siromaštvom, nezaposlenošću i nasiljem.
Prema podacima UNDP-a žene u Crnoj Gori u prosjeku provedu 10 godina života u neplaćenom kućnom radu.
”Dalje, iako su obrazovaniji dio Crne Gore, žene čine 60 odsto nezaposlenih. Nedovoljno su zastupljene na mjestima odlučivanja, a kad se usude da kroče u sferu ‘rezervisanu’ za muškarce, postaju mete napada i otvorenog seksističkog govora mržnje. Manje od 10 odsto cjelokupne imovine u Crnoj Gori je u vlasništvu žena, što je možda i najupečatljivija zaostavština običajnog prava koje je formalno izumrlo, ali je suštinski tu da nam pokaže koliko je, u stvari, potrebno vremena da se izmijene postojeće društvene norme i obrasci, i pored našeg dobrog zakonodavnog okvira”, navela je Marija Blagojević, ekspertkinja za rodnu ravnopravnost i projektna koordinatorka u UNDP Crne Gore.
Praznik 8. mart predstavlja znak sećanja na demonstracije američkih radnica u Čikagu 1909. godine i njujorški marš više od 15.000 žena koje su tražile kraće radno vreme, bolje plate i pravo glasa.
Milena Bubanja Obradović
