Fizička aktivnost je najbolja prevencija za nastanak različitih oboljenja, kao što su bolesti srca i krvnih sudova, osteoporoza, dijabetes, anksioznost, depresija i dr. Zato je važno da sport u startu postane sastavni dio dječijeg života, tim prije što se pokazalo da se ova, jednom stečena navika, održava i u odraslom dobu.
Preporučuje se da djeca u sportskim aktivnostima provedu najmanje 60 minuta u toku dana. Gledanje televizije, rad na kompjuteru i druge aktivnosti koje podrazumijevaju sjedjenje, ne bi trebalo da budu zastupljene više od dva sata dnevno.
Roditelji, dakle, treba da imaju svijest o potrebi da se djeca bave sportom, ali na pravi način! Neophodno je adekvatno osmisliti i dozirati sportske aktivnosti, tako da sport djeci bude zadovoljstvo, zabava i opuštanje, a ne dodatno opterećenje, izvor nezadovoljstva i frustacija.
Ukoliko želite da vaša djeca dobiju ono najbolje od sporta, pokušajte da se pridržavate ovih 11 savjeta, koje smo kreirali u saradnji sa ljekarima, psiholozima i trenerima djece različitih starosnih grupa. Neophodno je osmisliti i dozirati sportske aktivnosti djece.
1. Procijenite, uz pomoć ljekara i trenera, psihofizičku zrelost djeteta i odredite najbolje vrijeme za početak treninga
Psihofizičko sazrijevanje djece je individualno, tako da univerzalno vrijeme za početak bavljenja sportom nije moguće odrediti. Australijski stručnjaci preporučuju početak između osme i desete, dok u poznatoj američkoj klinici “Mayo” smatraju da su djeca već poslije šeste godine motorički i psihički spremna za bavljenje ekipnim sportovima. Iskustva srpskih ljekara govore da je, generalno gledano, najbolje da dijete u našoj sredini počne da se bavi nekom vrstom treninga u uzrastu od oko sedam godina, praktično u isto vrijeme kada krene u školu. Štaviše, bavljenje nekim zabavnim sportom djetetu može u velikoj mjeri pomoći da prebrodi sve eventualne nelagodnosti koje može donijeti tako velika promjena kakva je polazak u školu.
2. Uvjerite se da su djeca zainterosovana za sport
Svako prisiljavanje djece da se bave sportom je kontraproduktivno i stvara otpor i odbojnost. Pokušajte da im objasnite da je sport dobra prilika za igru, zabavu i sticanje novih prijatelja, ali ih pustite da samostalno odluče da li i čime žele da se bave. Vaš je posao da ih usmjeravate, a ukoliko vaše dijete ipak nema dovoljno interesovanja za sport, prvo procijenite razloge. Ukoliko su djeca samo stidljiva, uplašena ili imaju neke druge “dječije razloge” (koji njima izgledaju veoma ozbiljno), najprije budite strpljivi i uporni u otklanjanju takvih uzročnika.
3. Ne opterećujte djecu
Djeci se često, pored redovne škole, nameću i razne druge obaveze: muzička škola, folklor, balet, učenje jezika, razne sekcije, sport… Procijenite talenat, zainteresovanost i objektivne mogućnosti svoje djece i usmjerite ih na pravi način. Ne opterećujte ih – pustite djecu da budu djeca!
4. Izaberite odgovarajući sport
Važno je da sport odgovara djetetovim sposobnostima i interesovanjima. Neadekvatan izbor dovodi dijete u neravnopravan položaj, povećava mogućnost povređivanja, doprinosi gubitku interesovanja za sport, a može biti izvor velikog nezadovoljstva i frustracija. Roditelji često prave grešku tako što dijete usmjeravaju na sport kojim su se oni bavili (ili želeli da se bave) kada su bili mladi. U tom slučaju, dijete se čak može osjetiti poniženim ako ne bude uspješno ili mu treninzi ne budu išli od ruke. Mogu pomisliti da su razočarali roditelje, koji su im pričali kako su oni bili uspješni u svojim dječijim danima.
5. Ne birajte sport prema trenutnoj popularnosti, plaćenosti profesionalnih sportista, blizini mjesta treniranja i sl.
Kada odlučite da je došlo vrijeme da svoje dijete usmjerite na redovne sportske aktivnosti, procijenite njegove individualne vještine i interesovanja, pa pokušajte na osnovu njih da izaberete najprikladniji sport. Takođe, probajte objektivno da procijenite sposobnost i spremnost djeteta za sportove koji podrazumevaju fizički kontakt i autoritet trenera, kao i da utvrdite njegovu sklonost ka individualnim ili ekipnim sportovima.
6. Obiđite mjesto treninga i provjerite uslove i način rada
Pritom, posebnu pažnju obratite na:
- prilagođenost treninga uzrastu djeteta
- homogenost grupe po starosti i psihofizičkoj zrelosti
- rad trenera, njegov odnos prema djeci i eventualno prisustvo pretjerane lične ambicije (želja za pobjedom po svaku cijenu)
- uslove za trening, kao što su kvalitet podloge, osvjetljenje, provjetrenost, grijanje i sl.
Neprilagođenost navedenih uslova vašem djetetu može biti uzrok nezadovoljstva, razočaranja, ali i povećanog rizika od povreda.
7. Sjedite i gledajte, bez pretjeranog uplitanja
Djeca vole da ih roditelji prate i podržavaju. Međutim, pretjerano miješanje, davanje savjeta i želja da se preuzme uloga trenera je izrazito kontraproduktivna, jer zbunjuje djecu i dovodi ih u neprijatnu situaciju. Djeca moraju naučiti na druge autoritete osim vas, a idealna figura u tom smislu može biti dobar trener. Uloga roditelja u sportu, nažalost, nije uvijek pozitivna. Sport je danas veliki biznis, zbog čega pojedini roditelji forsiraju dječije sportske aktivnosti u nadi za profesionalnim uspjehom i boljim životom. Rijetke, koji su u tome uspjeli, gledamo na televiziji i radujemo se njihovim rezultatima, ali oni mnogo brojniji, koji su odustali negdje usput, ostaju zaboravljeni, povređivani, često bez škole, posla, normalne egzistencije i normalnog života.
8. Budite pozitivni i ohrabrujući
Ne pokazujte nezadovoljstvo kada djeci ne ide od ruke, kada pogriješe ili kada je utakmica izgubljena. Uvijek ih bodrite i ohrabrujte, recite im kada su zasluženo izgubili, ali napomenite da će biti bolje sljedeći put, te da će uvijek biti dovoljno dobri ako nastave da se trude i daju svoj maksimum. Tako ćete steći povjerenje, spriječiti razočaranje i održati motivaciju za nastavak treniranja. Na kraju, vaš pozitivan stav je najbolji način da se djeca nauče da treba biti dostojanstven i u pobjedi i u porazu.
9. Ne ponašajte se nepristojno pred djetetom!
Ne navijajte na taj način da vas se djeca poslije stide. Ne vičite, ne vrijeđajte, ne dolazite u konflikt sa sudijama, trenerom ili drugim roditeljima. Ponašajte se onako kako biste voljeli da se vaše dijete sjutra ponaša na stadionu, kada bude bodrilo svoj omiljeni tim. Takmičarski sport je dobra imitacija stvarnog života i prilika da djeca nauče realna “pravila igre”, što će im biti od koristi u kasnijem životu i radu. Nažalost, svjedoci smo da se u našoj zemlji na utakmicama i takmičenjima mlađih, odvija pravi mali navijački rat, u koji su umiješani razni interesi, sujete i oblici neprofesionalnosti i nevaspitanja.
10. Ne koristite djecu za liječenje sopstvenih neostvarenih želja i frustracija
Ne insistirajte na tome da djeca da budu najbolja, bolja od drugih, ili da je biti najbolji jedino pravo mjerilo uspjeha. Ne insistirajte na uspjehu po svaku cijenu, ne pritiskajte ih, pustite djecu da se igraju i uživaju. Sve što djeca nauče kroz redovno treniranje pratiće ih kasnije u životu, bilo da su to dobre ili loše navike i emocije. Dijete treba naučiti da uvijek pruža sopstveni maksimum.
Treba priznati sebi da je vjerovatnoća da baš vaše dijete u nekom sportu bude najbolje prilično skromna. Realno gledano, treba biti iskren i priznati sebi da je vjerovatnoća da baš vaše dijete u nekom sportu bude najbolje (ili među najboljima) prilično skromna, a u nekim disciplanama gotovo minorna. Konkurencija je izuzetno velika, a tu je i uticaj ogromnog broja drugih faktora, od emotivnih do finansijskih. Primjera radi, ako vaše dijete voli tenis, znajte da je šansa da postane novi Novak Đoković praktično jednaka šansi da dobijete glavnu premiju na državnoj lutriji. Ako dijete na vrijeme nauči da se nosi sa time, kasnije će mu biti mnogo lakše da prihvati konkurentnost i u svim drugim ravnima svakodnevnog života, prije svega u poslu. S druge strane, roditelji često nijesu ni svjesni šta tačno, na kraju krajeva, znači profesionalni sport, te ne znaju da on sa sobom nosi nevjerovatno mnogo odricanja. Možda vaše dijete i ne želi da krene tim putem, možda samo želi da se igra i takmiči.
11. Ako dijete poželi da napusti sport, nemojte ga bezuslovno sprječavati
Djeca nerijetko, nezadovoljna svojim rezultatima, napretkom, zadirkivanjem druge djece i sl, zapadnu u “krizu” i požele da napuste sport. U toj situaciji, najbolje što možete da uradite jeste da porazgovarate sa njima. Pokušajte da otkrijete u čemu je tačno problem, ali ih ne pritiskajte. Dajte im vremena da razmisle i, ukoliko ne možete direktno da utičete na stvari koje im smetaju, pustite ih da sami odluče, barem kratkoročno. Tako im dajete priliku da se odmore, razmisle i možda predomisle, ili se odluče za neki drugi sport ili aktivnost. S druge strane, nemojte po svaku cijenu udovoljavati svakoj njihovoj želji, te na svaki znak nezadovoljstva pristajati na promjenu sporta, mjesta treninga ili sl. Djeca su nestrpljiva i mijenjaju se svakim danom odrastanja. Morate im dati vremena da pronađu sebe u određenoj disciplini. Naravno, nije uvijek lako prepoznati granicu poslije koje djetetu treba posavjetovati da nastavi ili odustane, ali opet, niko nije ni rekao da je lako biti roditelj…
Izvor: vita-maxima.org
