Američka akademija za pedijatriju i Kanadsko pedijatrijsko društvo tvrde da djeca do 2 godine ne bi smjela biti izložena nikakvoj tehnologiji, od 3 do 5 godina trebala bi se ograničiti na jedan sat dnevno, a od 6 do 18 godina na 2 sata dnevno (AAP 2001/13, CPS 2010).
Djeca i mladi koriste se tehnologijom 4-5 puta više od preporučene količine, s ozbiljnim i po život opasnim posljedicama (Fundacija Kaiser 2010, Active Healthy Kids Kanada 2012). Mobilni uređaji (mobilni telefoni, tableti, elektroničke igrice) dramatično su povećali dostupnost i upotrebu tehnologije, pogotovo u vrlo mlade djece (Common Sense Media 2013).
Kao pedijatrijski okupacijski teraput pozivam roditelje, nastavnike i vlade da zabrane upotrebu svih mobilnih uređaja djeci mlađoj od 12 godina. Slijedi 10 razloga za tu zabranu temeljenih na istraživanjima. Molim, posjetite www.zonein.ca kako biste vidjeli Zone’inovu tablicu s činjenicama u vezi sa spomenutim istraživanjima.
1. Brz rast mozga
Od rođenja pa sve do druge godine djetetov se mozak trostruko poveća i tako nastavi funkcionirati u stanju brza razvoja do 21. godine (Christakis 2011). Rani razvoj mozga određuju podražaji iz okoline ili pak njihov izostanak.
Stimulacija mozga u razvoju koju je prouzrokovala pretjerana izloženost tehnologiji (mobilni telefoni, internet, iPadi, TV) pokazala se negativnim učinkom na izvršnu funkciju te uzrokom deficita pažnje, kašnjenjem kognitivnoga razvoja, otežanim učenjem, povećanim impulsivnošću te smanjenom mogućnošću samoregulacije, čega su primjer tantrumi (Small 2008, Pagini 2010).
2. Kašnjenje u razvoju
Upotreba tehnologije ograničava pokret, što može rezultirati kašnjenjem u razvoju. Jedno od troje djece danas započinje svoje školovanje nedovoljno razvijeno za svoj uzrast, što negativno utiče na pismenost i uspješnost u obrazovanju (HELP EDI Maps 2013).
Kretanje pojačava koncentraciju i povećava mogućnost učenja (Ratey 2008). Upotreba tehnologije u djece mlađe od 12 godina štetna je za djetetov razvoj i učenje (Rowan 2010).
3. Epidemijska gojaznost
TV i igranje videoigrica koreliraju s povećanom ptijelesnom masom (Tremblay 2005). Djeca kojoj je dopušteno imati mobilni uređaj u sobi imaju 30% veću incidenciju gojaznosti (Feng 2011). Jedno od četvoro kanadske te jedno od troje američke djece gojazno je (Tremblay 2011). 30% gojazne djece dobiće dijabetes, a gojazni pojedinci u većem su riziku od ranijega moždanog i srčanog udara, ozbiljno skraćuje životni vijek (Centar za kontrolu i prevenciju bolesti 2010).
Djeca 21. stoljeća mogla bi biti prva generacija u kojoj većina njih neće nadživjeti svoje roditelje (profesor Andrew Prentice, BBC News 2002).
4. Nedostatak sna
60% roditelja ne nadzire djecu tijekom korištenja tehnologije, a 75% je djece kojoj je korištenje tehnologije dopušteno u spavaćoj sobi (Fundacija Kaiser 2010). 75% djece u dobi između 9 i 10 godina pati od pomanjkanja sna do te mjere da im ono štetno utiče na ocjene (Boston College 2012).
5. Duševne bolesti
Pretjerana je upotreba tehnologije vjerovatno je uzrok višim stopama dječje depresije, anksioznosti, poremećaja privrženosti, deficita pažnje, autizma, bipolarnoga poremećaja, psihoze i problematičnoga dječjeg ponašanja (Sveučilište u Bristolu 2010, Mentzoni 2011, Shin 2011, Liberatore 2011, Robinson 2008).
Jednom od šestoro kanadske djece dijagnostifikovana je duševna bolest, a mnoga zbog toga uzimaju opasne psihotropne lijekove (Waddell 2007).
6. Agresija
Medijski sadržaj koji uključuje nasilje može uzrokovati dječju agresiju (Anderson 2007). Mlađa su djeca više izložena povećoj incidenciji fizičkoga i seksualnoga nasilja u današnjim medijima. „Grand Theft Auto V“ prikazuje eksplicitni seks, ubojstvo, silovanje, mučenje i sakaćenje, kao što se čini u mnogim filmovima i TV-emisijama.
Amerika je kategorizovala medijsko nasilje kao javni zdravstveni rizik jer utiče na dječju agresiju (Huesmann 2007). Mediji izvještavaju o povećanoj upotrebi soba za ograničavanje i odvajanje za djecu s nekontroliranom agresijom.
7. Digitalna demencija
Velika brzina medijskoga sadržaja može doprinijeti deficitu pažnje kao i umanjenoj koncentraciji i pamćenju toga što se redukuju neuronski tragovi do frontalnoga korteksa (Christakis 2004, Small 2008).
Djeca koja ne mogu usmjeriti pažnju ne mogu učiti.
8. Zavisnosti
Kako roditelji pridaju sve više i više pažnje tehnologiji, udaljavaju se od svoje djece. U nedostatku roditeljske privrženosti djeca prepuštena sebi mogu se povezati s uređajima, što može rezultirati zavisnošću (Rowan 2010).
Jedno od jedanaestero djece u dobi od 8 do 18 godina zavisno je od tehnologiji (Gentile 2009).
9. Emisija zračenja
U maju 2011. Svjetska zdravstvena organizacija je klasifikovala mobilne telefone (i druge bežične uređaje) kao 2B-kategoriju rizika (moguće kancerogeno) zbog emisija zračenja (SZO 2011).
James McNamee iz Health Canada u listopadu 2011. izdao je upozorenje u kojem tvrdi: „Djeca su osjetljivija na različite agense od odraslih jer se njihovi mozgovi i imunosni sustavi još uvijek razvijaju, pa se stoga ne može reći da je rizik jednak za mlađu odraslu osobu i dijete“ (Globe and Mail 2011).
U decembru 2013. doktor Anthony Miller iz Škole za javno zdravstvo Univerziteta u Torontu preporučio je da, temeljem istraživanja, izloženost radiofrekvencijama bude reklasifikovana kao 2A (vjerovatno kancerogeno), a ne 2B (moguće kancerogeno).
Američka akademija za pedijatriju zatražila je preispitivanje emisija EMF-zračenja tehničkih uređaja navodeći tri razloga u vezi s utjecajem na djecu (AAP 2013).
10. Neodrživost
Načini na koje su djeca odgojena i obrazovana u vezi s tehnologijom više nisu održivi (Rowan 2010). Djeca su naša budućnost, no nema budućnosti za djecu koja se pretjerano koriste tehnologijom. Timski je pristup potreban i hitan kako bi se smanjila upotreba tehnologije među djecom.
Preuzeto sa huffingtonpost.com
