Mještani Šekulara zatražili su od državnih i opštinskih institucija da osmisle projekte čija će realizacija doprinijeti da se zaustavi izražena migracija žitelja sa tog područja. Istakli su da dosadašnja zalaganja nadležnih nijesu dala očekivane rezultate kad su u pitanju razvoj njihovih sela i ekonomsko jačanje lokalnog stanovništva. Kazali su da bi država, kroz efikasne podsticajne mjere, davanje povoljnih kredita i obezbjeđivanje otkupa tržišnih viškova, trebalo da garantuje mladim ljudima da će od svog rada moći normalno da žive u mjestu svog rođenja.
– Područje Šekulara raspolaže izuzetnim prirodnim resursima. Međutim, naše šume i vode su na usluzi pojedincima koji stiču ogromno bogatstvo, dok mještani sve dublje tonu u bijedu i siromaštvo. Uz to, vrlo malo je urađeno po pitanju valorizacije turističkih potencijala koju treba da prati proizvodnja zdrave hrane. Umjesto da država podstiče tu proizvodnju, ona je svojim nerazumnim potezima “raskrčmila” stada na prostoru Šekulara. Dovoljno je pogledati nekadašnje njive i livade kako urastaju u korov i uvjeriti se u to. Jednostavno, pod ovakvim uslovima ovdje nema života, zato narod i odlazi u srećnije krajeve. Državne i opštinske institucije treba da osmišljavaju programe čijim bi se sprovođenjem zadržalo ovo malo naroda što je ostalo da živi na vjekovnim ognjištima svojih predaka – naveo je mještanin Vesko Davidović.
Šekular, koji obuhvata sela Ulica, Mezgale, Ćetkovići, Orah, Radmuševići, Laze, Tomovići, Spalevići, Bulići i Rmuši, 1961. godine brojao je 1.564 stanovnika. Taj broj ove godine sveden je na svega nekoliko stotina. U šekularskoj OŠ “Vukajlo Kukalj” prije pet decenija nastavu je pohađalo blizu 400 učenika, dok ove godine u školskim klupama ima svega tridesetak đaka.
– Nekada su naša sela bila puna naroda, a škole pune djece. Sada od toga nema ništa. Narod se odselio, dok su sve nekadašnje vrijednosti uništene. Potrebno je uraditi stručne analize kako bi se došlo do zaključka zašto je to tako. Međutim, jedno je sasvim sigurno – da su pogrešna strategija za razvoj sjevernog regiona i nebriga društva u cjelini doveli do ovakvog stanja – naglašava Aco Labudović.
I Borivoje Deletić tvrdi da su mještani, bez konkretne pomoći države, nemoćni da bilo šta urade.
– Pozivani smo da iskoristimo prednosti koje ima Šekular i da svoju pažnju usmjerimo ka osmišljavanju sadržaja koji će nam omogućiti stvaranje dohotka, a samim tim i životnu egzistenciju u zavičaju. To je zaista smiješna priča, jer ljudi koji su ostali da žive ovdje nemaju početni kapital za bilo kakvu djelatnost. Uz to, niko ne dobija sigurnost da će određena ulaganja biti isplativa. Država mora, u dogovoru s mještanima, da stvori povoljni ambijent gdje će ljudi raditi i živjeti od svog rada – istakao je Deletić.
Ukinuta autobuska linija, zadružni dom se urušava
Mještani ističu da ukidanje autobuske linije Berane – Šekular i ruinirana zgrada zadružnog doma potvrđuju da ti krajevi polako ostaju pusti.
– Mjesni centar u Šekularu je nekad bio pravi mali grad. Nekada je autobus na relaciji Berane – Šekular saobraćao triput u toku dana. Ta linija je odavno ukinuta, dok se broj uzornih stočara može na prstima prebrojati. Uz to, svjedoci smo kako se zgrada zadružnog doma iz dana u dan sve više urušava, iako su se pod njenim krovom nekada nalazile otkupna stanica, prodavnica, kafana, pošta i ambulanta. Sve to zajedno ukazuje da je naroda sve manje i da na ove krajeve niko ne okreće glavu – naglašavaju mještani.
Izvor: Dan
