Niko mi nije osjećajnije i životnije kazao ništa na temu auto-puta nego sugrađanin, mogao bih reći prijatelj, koji je duboko zagazio u devetu deceniju. Bilo je, priča mi, mnogo srećnih i nesrećnih trenutaka i događaja. Naživio se, svašta zapamtio, svašta vidio, zato ga je dragocjeno slušati. Volim takve sagovornike iako nas dijele decenije. Dosta toga je i zabilježio publicistički. I danas, dok sve sabira i sumira čitav životni vijek, kaže mi kako mu je jedino žao što neće još dočekati auto-put do Berana.
Zaista, kada se ogoli od svih koneksta u koje bi mogla biti stavljena i analizirana, vijest da je ozvaničen početak pripremnih radova druge dionice auto-puta od Mateševa do Andrijevice, vjerovatno je najznačajnija informacija za stanovnike sjevera Crne Gore u protekloj sedmici. Naravno da je legitimno razmišljati kako se taj veliki projekat koristi i politički eksploatiše, ali zar nije i prva dionica služila u te svrhe od samog početka, zar nisu probijani rokovi i skupo ispravljani nečiji propusti? I na kraju, iz današnje perspektive, o tome više ne razmišljate dok se bezbjedno i brzo vozite auto-putem i ne strepite od krivina i odrona u kanjonu Morače. Tu ne ostaje više ni malo prostora za bilo kakve podjele.
Zaslužio je sjever da mu se poslije pljačkaške privatizacije, prije koje je bio najrazvijeniji dio Crne Gore, a onda se strmoglavio u socijalu i bijedu, država oduži izgradnjom auto-puta. I to što prije, i do kraja. Informacija o početku pripremnih radova za dionicu do Andrijevice među stanovnicima ovog regiona je izazvala veliko interesovanje, a reakcije su se kretale najviše u tom pravcu da ne treba sada čekati, nego odmah pripremati idejne, projektantske i druge pretpostavke kako se radovi u Andrijevici ne bi završili nego odmah nastavili prema Beranama i Bijelom Polju.
Da je auto-put šansa da se zaustave migracije i sjever investiciono oživi, nije floskula i tu, opet, nema mjesta za polemiku. Jednostavno gledano, auto-put je jedina jasna perspektiva i sa aspekta bolje ukupne uvezanosti države, ne samo saobraćajno.
Ima sjever svoje resurse i bez uništene privrede. Neko se bavio računicom, pa je došao do grubog podatka da je u proteklih dvije i po decenije posječeno šume u vrijednosti 20 milijardi eura, kada bi se ta građa pretvorila u bilo kakav finalni proizvod. Koliko je to kilometara auto-puta? Toliko da se ne samo sjever, nego čitava država premreži!
I kada konačno zaživi državno preduzeće za gazdovanje šumama, kada ta vrijednost bude ostajala ovdje, sjever će biti samoodrživ, bez egalizacija. Šta je sa drugim resursima, pitkom vodom, vodnim potencijalima za hidrogradnju, rudnim bogatstvima i planinskim turizmom.
Jasno mi je da pitanje aerodroma u Beranama izaziva kontroverzne reakcije, ali zar sjever, ako ćemo i tako, ne zaslužuje i svoj aerodrom. Ako bi sve to posložili, onda ne bi bilo teško onima koji to vrijeme ne pamte da zamisle razvijeni sjever, onakav kakav je bio u vrijeme mog vremešnog sugrađanina. Sjever gdje ljudi dolaze da žive, gdje se vraćaju, odakle ne idu na druge kontinente trbuhom za kruhom.
Zašto informacija o nastavaku gradnje auto-puta nije floskula? Zašto vjerovati da će se poštovati rokovi i raditi transparentno? Iz jednostavnog razloga što smo na početku prve dionice bili još daleko od Evrope, a sada smo u završnici pristupanja EU. Evropska zajednica nam se približila toliko, svidjelo se to nekom ili ne, da pomno prati i kontroliše sve što se u Crnoj Gori radi. Pratiće i taj posao i biće manje prostora za prologoranja, za odlaganja početaka i završetaka.
Naravno da neće sve ići brzo i mom prijatelju koji gazi devetu deceniju ostaje žal jer mu je sjever na srcu. O auto-putu je odavno sanjao i tome se nadao. Dugi su dani u njegovim godinama, ali ga ja hrabrim i kažem – stani malo, vidi bre kako se držiš, ko mladić. Samo da ne kasne, dočekaćeš auto-put i do Andrijevice i do Berana. Vozićeš se ti druže za manje od sat do Podgorice, samo da te zamolim, lagano, pazi na radare i presretače, ne može ti biti penzija da plaćaš kazne. Smijemo se da razbijemo tu tešku temu, a lijepo vidim da je potpuno iskreno to rekao i skoro da mu primjećujem suzu u oku.