“Zbirka pjesama “S vrha pogled” predstavlja skup trenutaka, i onih važnih i onih koji se čine mali i nebitni, ali ponekad upravo oni određuju naše biće i pogled na svijet i ljude koji nas okružuju. Može se reći da je nastala kao rezime jednog životnog perioda koji je meni donio brojna iskušenja ali i događaje koje želim da pamtim”.
Ovim riječima pjesikinja Ljerka Petković opisuje svoju nedavno objavljenu knjigu, za koju još kaže, da je u jednom broju pjesama uspostavila intertekstualnost sa već postojećim poetskim ostvarenjima njenih omiljenih književnika.
Odnos djela i njegovog autora uvijek nameće pitanje koliko je autobiografskog u tekstu koji je napisan. Tako je i sa stihovima koje piše Petković, koji šalju toliko snažne poruke, da ne ostavljaju dilemu da je njihova autorka imala potrebu da dio sebe pretoči u poeziju.
” Čini mi se da niko preciznije a sa manje riječi nije objasnio odnos pjesnika prema svom djelu, nego što je to učinio Vasko Popa u svojim Zapisima o pesništvu. Zato ću se poslužiti njegovim riječima:
Osvaneš i pogledaš: sve je već tu, i drvo i zmija i kamen i sunce. Ništa na tebe nije čekalo. Ništa se na tebe ne osvrće, ništa tebe ne pita, sve to stoji i ide po svome.
I onda, iz nekog dubljeg inata, iz čega li, kreneš i ti da od blata, od sna, od golog daha od čega god stigneš, nešto, nešto svoje, onako po svome da stvoriš. Pustiš to u svet i strepiš: ne znaš hoće li prohodati, progovoriti, hoće li opstati.
I bude li tako, a tako biva retko, ubrzo to tvoje, od tebe stvoreno, stane po belom svetu da hoda, i ono po svome” kaže Petković.
Glasovi kroz koje govori su poetični, jednostavnostavni i iskreni. Upravo zato, reakcija publike na njene pjesme je veoma dobra.
” Proces recepcije u kojem čitaoci prihvataju i tumače moje pjesme u skladu sa svojim horizontom očekivanja, vrlo je važan za mene kao autora. Riječi i značenja koja one nose, taj plamen moga bića, mogu opstati jedino u ljudima koji te riječi prihvataju i vole. U razmjeni te energije počiva smisao pjesništva. Zato sam srećna što je reakcija publike pozitivna i što imam tu vrstu podrške” objašjava Petković.
Iako stvara već dugi niz godina, tek od nedavno svoje stvaralaštvo objavljuje. Pored izdatih knjiga, prostor da se izrazi ona nalazi i na društve nim mrežama, za koje kaže da su neodvojivi dio svakodnevnice.
” Internet je postao neodvojivi dio života savremenog čovjeka, pozornica na kojoj se predstavljamo, svako onako kako misli da treba – sa maskom ili bez nje. Postavljajući svoje pjesme na društvene mreže, ja im dajem priliku da žive, da budu dostupne širokoj čitalačkoj publici i ne smatram da time umanjujem njihovu vrijednost, s obzirom na to da danas svako može da objavi svoje djelo, bez obzira na njegov kvalitet. Internet samo daje tu mogućnost da tekst bude dostupan velikom broju ljudi, a šta će dalje biti sa njim, to je jedna sasvim druga priča” pojašnjava Petković.
Njena poezija nagrađivana je na brojnim festivalima i kokursima, a ona kaže da nagrade “doživljava kao poseban dar i potvrdu da sam na pravom putu. Priznanja izrečena od strane stručne javnosti predstavljaju dodatnu motivaciju i pokretačku snagu u daljem radu, ali i obavezuju da se održi taj postignuti kvalitet.”
Zbirka pjesama “S vrha pogled” nedavno je promovisana u Gimnaziji “Panto Mališić”, u kojoj Petković radi kao profesorica književnosti.
“Štampanje moje nove zbirke sufinansiralo je Ministarstvo kulture i medija u oviru Konkursa za realizaciju programa Razvoj kulture na sjeveru. Ugovorom sam se obavezala da ću knjigu putem promocije predstaviti široj javnosti, ali vjerovatno bih to svakako učinila. Odmah po izlasku iz štampe zbirka je predstavljena mojim učenicima i kolegama u beranskoj Gimnaziji, a pod pokroviteljstvom Centra za kulturu Berane u pripremi je promocija koja će sredinom ovog mjeseca za beransku publiku biti realizovana u velikoj sali ove ustanove” najavljuje Petković.
Milena Bubanja Obradović
