Kada vam životni prostor postane kancelarija, najbolje što možete da uradite je da se prilagodite novonastaloj situaciji i sačuvate optimizam.
Virtuelna stvarnost, zoom sastanci i bezbroj telefonskih poziva, postali su dio svakodnevnice psihološkinje Marijane Marjanović, a kako ona, kaže dobra organizacija ključ je uspjeha i u novim okolnostima.
“Radne okolnosti su dobrim dijelom izmijenjene. Koliko je moguće, posao prilagođavamo trenutnoj epidemiološkoj situaciji u zemlji. Pošto je konkretno moj posao vezan za rad sa korisnicima socijalnog servisa, i zahtijeva “živi kontakt” , gledamo da radne obaveze koliko je moguće obavimo online ili telefonskim putem. Intervjui i sastanci preko Zoom aplikacije , odgovaranje na hitne mailove , slanje dopisa… Direktan kontakt se odlagao do poboljšanja situacije, a ukoliko je nužan , uz striktno pridržavanje mjera NKT – socijalna distanca, maska , rukavice, dezinfekciona sredstva” kaže ona za Radio Berane.
Udobnost doma može učiniti da se previše opustite i ne obavite sve radne zadatke. Sa druge strane, poslovni zahtjevi mogu poremetiti dinamiku porodičnog života. Marijana nam je dala svoj recept za jedan uspjšan radni dan od kuće.
“U prvom momentu neobično. Da bi se zadržala produktivnost i efikasnost , potrebno je ne izgubiti fokus. Sam životni prostor djeluje opuštajuće , tako da sam prostor za rad morala da prilagodim i dio stana odnosno sobu pretvorila u privremenu kancelariju. Radno vrijeme od 8- 16h , gdje ste online konstantno dostupni poslodavcu, u slučaju izmjene dnevnih aktivnosti. Svoj rad pravdate dokumentima koje šaljete. Bitno je “posao od kuće” tretirati kao pravi posao, odnosno da se i fizički i psihički pripremite za predstojeći dan, uz postavljanje granica unutar vašeg doma tako da članovi porodice razumiju” kaže ona.
Izolovanost nije promijenila potrebu za kontaktima, ali ipak sovijalni kontakti postali su mnogo više virtuelno druženje nego što je to bilo do sada.
“Mjere socijalnog distanciranja koje trebaju da čuvaju zdravlje od kontakta sa drugim ljudima, stvaraju i potrebu za virtuelnim povezivanjem. Jer čovjek je ipak socijalno biće i kao takav predodređen da se razvija , formira i egzistira u ljudskoj zajednici. Međuljudski odnosi kao i opštedruštveni odnosi reperkutuju se između ostalog i na psihički život čovjeka, kao člana zajednice. Održavajmo socijalne kontakte preko telefona i društvenih mreža, jer socijalno distanciranje ne znači potpunu otuđenost od rodbine, prijatelja i okruženja u kojem živimo. Razni elektronski uređaji nam omogućuju, osim verbalnog i vizualan kontakt sa sagovornikom pa je osjećaj bliskosti veći” objašnjava Marijana.
Sačuvati mentalno zdravlje i optimizam, posebno je važno, kako bi cijelu situaciju bolje podnijeli.
” Pandemija je uticala na povećanje broja onih koji pate od anksioznosti i depresije ali i pojačan intenzitet kod osoba koje su već bile u nekoj fazi tog stanja. A kao i nakon svake krizne situacije, očekujem da će taj porast biti još veći.Da bi se sačuvalo mentalno zdravlje tokom izolacije i samoizolacije važno je sačuvati optimizam. Preporuka je da ljudi pokušaju normalizovati svoja osjećanja, jer nisu jedini kojima se to dešava. Problem u ovoj situaciji je bespomoćnost. To je jedno osjećanje koje mi kao ljudski rod najteže podnosimo” smatra Marija i dodaje da ne savjetuje upotrebuantidepresivima, jer to je “štap koji je dobro imati kada ne može drugačije”.
OD ISKUSTVA DA STE POZITIVNI GORA JE STIGMATIZACIJA
“Kao i svi, bila sam upoznata sa korona virusom putem medija, od početka epidemije, što je izazivalo veliki strah za lično zdravlje i zdravlje najbližih. Pridržavala sam se svih mjera, ali eto … Mnogo strašnije sam ga doživila prije nego što sam bila pozitivna. Imala sam blaže simptome. Izolacija teško pada svakom čovjeku, jer je navikao da je aktivan član društva i produktivan. Ono što se rijetko pominje je stigmatizacija koja se javlja prema oboljelima od korona virusa. Strah od nepoznatog rađa stigmatizaciju, što implicira da je veća informisanost o simptomima i liječenju rješenje za nju” kaže ona.
Prvi slučaj pojave korone desio se u Kini u decembru prošle godine, a stručnjaci nemaju jasnu predstavu kad bi smo mogli očekivati da pandemija prestane. Zato Marijana savjetuje da uradimo više za sebe kako bi ublažili negativne uticaje po mentalno zdravlje.
“Treba promovisati metode samopomoći. To su jednostavni savjeti poput uspostavljanja dnevnog ritma, odvojiti vrijeme za posao i odmor. Zatim jesti zdravo, imati kvalitetan san, svakodnevno upražnjavati fizičku aktivost poput plesa, vježbi disanja, joge, molitve, zavisi šta kome prija. Ograničiti vrijeme pred ekranom i online, jer je pretjerano praćenje vijesti posebna opasnost uticaja na mentalno zdravlje. Ovo je nenormalno stanje, jedna ogromna trauma, ne samo na ličnom nego na društvenom nivou. Treba zapamtiti nekako da su u nenormalnim okolnostima samo osjećanja normalna. Emocije koje ljudi prolaze u izolaciji ili samoizolaciji su normalne. Sve što nam se dešava strahovi, neizvjesnosti, pa čak i panike su normalna stanja, s tim što paniku treba što je moguće više kontrolisati, pogotovo selekcijom informacija” kaže na kraju ona.
Milena Bubanja Obradović
