HRONIČAR VREMENA I LJUDI U NJEMU

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

U Polimskom muzeju sinoć je održana promocija knjiga novinara i publiciste Gojka Kneževića – “Neobični među nama”, “Ljudi pomena vrijedni” i “Susreti i riječi”, koje je objavila Matica srpska – Društvo članova u Crnoj Gori, u saradnji sa Narodnom bibliotekom “Velika” i Institutom za srpsku kulturu iz Nikšića.

Govoreći o knjigama Gojka Kneževića, doc. dr Budimir Aleksić kazao je da one predstavljaju jedinstven atnologijski presjek dugog i plodnog rada autora.

“Knjiga ‘Ljudi pomena vrijedni’ sadrži 101 reportažu o znamenitim ličnostima, stvaraocima i pregaocima u raznim oblastima stvaralaštva. Kako je to u pogovoru ove knjige dobro uočio i lijepo kazao njegov kolega Zoran Grgurević, Gojko Knežević ne samo da je ulazio i obuvao cipele svojih junaka, nego je i disao i preživljavao njihove živote”, rekao je Aleksić.

On je dodao da na stranicama ove Kneževićeve knjige defiluje čitava plejada značajnih, zanimljivih i zaslužnih ličnosti iz naše dalje i bliže prošlosti.

“Tu su izuzetno živo i zanimljivo prikazani istaknuti junaci, diplomate, narodni mudraci, borci iz Balkanskih ratova, iz Prvog i Drugog svjetskog rata, poslijeratni stradalnici – golootočani, profesori i naučni radnici, ljekari i humanisti, dobrotvori i zadužbinari, utmjetnici i sportisti. Riječ je dakle o ljudima pomena vrijednim, istorijskim ličnostima i ljudima koji su postigli izuzetne rezultate u oblasti kulture, umjetnosti, nauke, privrede i sporta”.

Novinar i pjesnik Darko Jovović kazao je da je njegov kolega Gojko, baveći se novinarskim poslom, za koji se s pravom kaže da je ravan rudarskom, stajao na usluzi svima, od seljaka i zanatlija do doktora nauka i akademika.

„Tako je dokazao svoju veličinu i odanost preporuci da se niko ne preskoči, jer preskočiti nekoga ko zaslužuje pažnju predstavlja grijeh za novinara profesionalca, poslatog i od Boga da perom ovjekovječi zbilju u kojoj bitiše ljudski rod. Knežević je i u ambijentu kad se, zarad dnevno političkih potreba pojedinaca i grupa, srozavala profesija kojom se bavio, ostao dosljedan novinarskom zanatu koji ne poznaje poltronstvo, davanje sebe za sitne privilegije i odstupanje od moralnih normi i profesionalnog kodeksa“.

To posvjedočava, dodaje Jovović, i knjiga „Neobični među nama“ koja sadži 113 odabranih dokumentarističkih priča o, kako i autor naglasi, običnim ljudima, koji se nekako izdvajaju po osobenom životu, ponašanju u radu, po spretnosti i vrednoći, umjetničkim afinitetima, ili neobičnim sudbinama i zanimanjima.

„Te priče su u stvari bijeg od usiljenih i nadmenih individua koje drže da su važne i bitne, ne uviđajući da im je rok trajanja ograničen onoliko koliko traje njihova osvojena pozicija, bahatost i sila. Te priče su slika onih kojima je za život bilo potrebno tako malo, onih koji su svojim pregalaštvom krčili put pred sobom, ubijeđeni da smo pred Bogom svi isti i da se sreća ne kupuje novcem, već dobrim djelima. One ispostavljaju različite sudbine kao nešto što je autor nenametljivo, kadkad i lirskim tonom, utkao u svoje reportaže, kao zbilju mimo koje se ne može koraknuti dalje od onog propisanog“, naglasio je Jovović.

Knjiga „Susreti i riječi” o kojoj je govorio sekretar Sekretarijata za sport, kulturu, omladinu i saradnju sa NVO Damjan Ćulafić, komponovana je od pet poglavlja: „Jezik i (de)gradacija“, „Riječi naviru“, „Majstori kičice“, „Pozorište je ozbiljna igra“ i „Note liječe dušu“.

“Naime, metod i manir pisanja su, u većini ili u svim intervjuima, gotovo isti. Može se primijetiti velika raznolikost i vrijednost (a, svakako, kuriozitetnost) naslova koje je Gojko davao intervjuima. Asocijacije koje u čitaocu izazivaju naslovi razgovora kreću se od toga da je u pitanju neka pomalo zapostavljena narodna poslovica, do toga da naslov nije puka najava novinskog razgovora, već da je u pitanju neka pripovjetka sa enigmatskom filosofskom porukom. Dakle, s obzirom na metod rada novinara, po kom pravi uvodnu, kratku, bilješku, reklo bi se da je vrlo informisan o radu, liku i djelu sagovornika, što on i potvrđuje pravim pitanjima, koja postavlja”. 

Svi susreti, o kojima lijepa svjedočanstva nalazimo u ovoj knjizi, kaže Ćulafić, bili su, očito, uvijek s povodom. I nisu bili jalova i trivijalna viđenja, već ispunjena riječima, smislenim i na uvijek aktuelne i važne teme.

“A razgovor nije neznatno i zanemarljivo umijeće, već vrlo cijenjen i sve rjeđi dar, a u novinarstvu osobito cijenjena žurnalistička forma. U tom smislu Gojko nije puki postavljač pitanja, već intervjuer, razgovornik i sagovornik, pripremljen, obaviješten, ozbiljan… Još je jedna komponenta knjige vrlo važna – između dvije knjiške korice čitaocu je moguće da pronađe dovoljno kvalitetnog štiva iz oblasti nauke, umjetnosti, ali i iz sveopšte kulture. Dakle, u metodološkoj terminologiji moglo bi se reći da je Gojkov pristup vrlo suptilnoj žurnalističkoj formi – intervjuu – integralan i jedinstven, ali da su posljedice postavljenih pitanja multiplikatorne, i da se nijednog momenta ne osjeća nijedna negativna nijansa u odgovoru i da nijedno pitanje ne ostaje neodgovoreno, a kamoli nešto više”, zaključio je Ćulafić.

Gojko Knežević se bavi novinarstvom skoro 50 godina – od 1975. godine. Počeo je vrlo mlad, sa 22 godine, i uspješno se ogledao u svim formama žurnalistike. Pisao je izvještaje, reportaže, intervjue, članke, pisao je o svim oblastima života i rada, a najviše o školstvu i kulturi. Objavio je više od 16.000 priloga raznih novinarskih žanrova, pretežno iz Nikšića, odakle je bio dopisnik “Pobjede” od 1979. godine.

Dobitnik je brojnih novinarskih nagrada, među kojima Udruženja novinara Crne Gore 2012. i Nagrade za životno djelo 2013. godine.

Andrija Turčinović/Snežana Milić

Share.

About Author

Leave A Reply