Među brojnim radnicima na sjeveru Crne Gore koji su u tranzicionim procesima grubo oštećeni, ubrajaju se i nekad zaposleni u beranskoj fabrici kože “Polimka”. Sva njihova dosadašnja nastojanja da naplate svoja zaostala potraživanja, po programu koji su im prilikom upućivanja na biro rada, još 2006. godine, ponudili tadašnji predstavnici Vlade, ostali su bezuspješni.
Taj program je predviđao da na ime otpremnine dobiju od 500 do 700 eura po godini radnog staža. Međutim, radnici “Polimke” nijesu uspjeli ni sudskim putem da ostvare pravo na materijalnu dobit. Oni su, podsjećaju, po pomenutom osnovu dobili samo po 3.920 eura, te da su iz svojih džepova morali da izvoje oko 11.000 eura za plaćanje izgubljenih sudskih sporova.
Kažu da plodom nijesu urodili ni njihovi zahtjevi koje su poslije političkih promjena u Crnoj Gori 2020. godine upućivali predstavnicima Vlade.
“Mi smo žrtve prevare koju su prije više od decenije i po kreirali odgovorni u Vladi Crne Gore. Uz prevaru smo otišli na biro rada, jer nam je tada obećano da će se uraditi kvalitetan socijalni program. Podlegli smo toj priči i tek kasnije shvatili da smo prevareni i izigrani. Jednostavno, data obećanja nikada nijesu ispoštovana. Što je još pogubnije, grdno vrijeme i novac uzaludno smo potrošili pokušavajući da sudskim putem dokažemo da smo grubo oštećeni. Bolno je i to što su brojni naši drugovi u međuvremenu preminuli. Imali smo nadu da će se nešto promijeniti nakon političkih promjena u Crnoj Gori, ali ni to se nije desilo”, kaže nekadašnji predstavnik radnika Dušan Veljić.
“Polimku” je 2006. godine kupila slovenačka kompanija “Koroški” za samo 1.000 eura. Poslije dvije godine došlo je do raskida ugovora i sto radnika upućeno je na biro rada. Nakon toga raspisan je novi tender, nakon čijeg zaključenja su 2008. godine predstavnici Vlade i državnih fondova potpisali ugovor sa preduzećem “Kips” o prodaji “Polimke”.
Bivši radnici tvrde da je prava šteta što je sa privatizacijom “Polimke u nepovrat otišla kompanija čiji su proizvodi bili prepoznatljivi i na evropskom tržištu.
“Polimka je nekad važila za ozbiljnu fabriku, dok su naše plate bile iznad evropskog prosjeka. Međutim, moćnici su prigrabili njenu milionsku imovinu, dok je tužilaštvo okretalo glavu od nezakonitih radnji koje su pratile privatizacione postupke i nepoštovanje socijalnog programa za bivše zaposlene”, ističu bivši radnici.
Zakinuti i radnici iz Andrijevice
Neslavan kraj doživio je i Polimkin pogon u Andrijevici koji je svojevremeno upošljavao oko 200 radnika. Svi su oni upućeni na biro rada bez valjanog socijalnog programa, iako im je obećavano da će ponovo nakon privatizacije preduzeća biti uključeni u proces prerade kože.
“Pogon je godinama uspješno radio. Međutim, u fabrici je tokom tranzicionih procesa napravljena prava pljačka. Radnici su upućeni na biro rada, dok je imovina ostavljena na milost i nemilost navodnim biznismenima, kojima je omogućeno da za male pare prigrabe veliko bogatstvo. Na nas godinama niko nije okretao glavu. Jedino smo, kad i svi ostali radnici na sjeveru Crne Gore, dobili otpremninu od po 1.920 eura”, ističu bivši radnici.
Izvor: Dan
