U valjivom pregledu Centralnog kliringškog depozitarnog društva koji se odnosi na Berane mogu se još uvijek vidjeti akcije, vlasnici i nazivi društava, ali se ne mogu vidjeti prazne hale, ugašene mašine i ljudi koji su nekada svakog jutra odlazili na posao.
Tako je ovom danas siromašnom gradu na sjeveru države ostalo neobično nasljeđe tranzicije, zatvorene fabrike, hale ispražnjene, radnici poslati kućama, imovina promijenila vlasnike i namjenu, ali su imena mnogih nekadašnjih privrednih giganata i dalje živa u registrima.
U evidencijama Centralnog klirinško depozitarnog društva još se mogu pronaći HTP Berane, GUMIG, Polimka, Hladnjača, Maloprodaja, Bepek, Poljoprivreda i šumarstvo, Ugostiteljsko preduzeće Stadion i Uslužni servis.
Za dio tih društava bivši radnici i manjinski akcionari godinama upozoravaju da odavno ne postoje.
Ekonomisti i poznavaoci problematike objašnjavaju kako to nije samo priča o neažurnom registru, već je to prije svega priča o tome kako je nestajala jedna privreda.
HTP Berane, nekadašnji hotelsko-turistički sistem, privatizovan je 2003. godine. Nakon preuzimanja većinskog paketa uslijedila je prodaja vrijedne imovine, dok su manjinski akcionari ostali sa akcijama društva koje je izgubilo svoju nekadašnju ekonomsku snagu.
GUMIG, fabrika za protektiranje guma, privatizovan je iste godine. Većinski paket, prema tadašnjim izvještajima, plaćen je oko 30.000 eura, nakon čega je proizvodnja ugašena, radnici ostali bez posla, a iz pogona je iznošena oprema. Danas su ostali objekti i zemljište, dok se ime GUMIG-a i dalje pojavljuje u akcionarskim evidencijama.
Polimka, nekada velika fabrika kože, doživjela je sličnu sudbinu. Proizvodnja je ugašena, a industrijski kompleks dobio drugu namjenu. Fabrika je tako nestala iz privrednog života mnogo prije nego što je nestao njen formalni trag.
Još upečatljivija je sudbina Hladnjače, kao nekadašnjeg Agropolimlja. Nekada jedan od najvećih objekata te vrste na sjeveru danas je pretvoren u trgovinski objekat. Ipak, Hladnjača AD Berane i dalje se pojavljuje u registru.
Sa Agropolimljem je nestajao i čitav sistem. Njegovi djelovi nastavili su kao posebna društva. Osim Hladnjače, u gegistru su ostali Maloprodaja, Bepek, Poljoprivreda i šumarstvo, Stadion i Uslužni servis, koji su takođe danas samo birokratski tragovi nekadašnje beranske privrede.
U industrijskoj priči nezaobilazna je i Beranka, nekadašnja fabrika papira, kao i Ciglana Rudeš, a njihova imena danas predstavljaju samo dio privredne istorije grada.
U Beranama nisu nestale samo firme, već su nestala radna mjesta, proizvodni kapaciteti i čitavi privredni sistemi – ali je ostao papir.
A iza tog papira ostalo je pitanje – šta se dogodilo sa imovinom tih preduzeća, ko je preuzeo, koliko je plaćena i šta je od nekadašnje vrijednosti ostalo gradu i njegovim radnicima?
Jer kada se uklone nazivi iz registara i otvore privatizacioni ugovori, stečajni spisi i katastarske knjige, iza priče o „ugašenim firmama“ pojaviće se mnogo zanimljiviji podaci o nestanku kompletne industrije Berana.
Ostaje potreba da se ova priča zabilježi prije nego što nekadašnje beranske firme nestanu i iz registara – ne samo u medijima, već i kao dio privredne i društvene istorije grada.
Generacije koje danas odrastaju u Beranama uskoro možda neće znati da su na mjestima današnjih praznih hala nekada radile fabrike u kojima su posao i sigurnost nalazile hiljade njihovih sugrađana, a grad bio treći po veličinii i razvijenosti u Crnoj Gori.
Tufik Softić
