Od Berana i Polimlja do drugih krajeva sjevera Crne Gore, sve više domaćinstava traži način da sačuva ono što im priroda i njihova imanja daju, pa su male porodične pogone za cijeđenje i pasterizaciju sokova prepoznali kao vrlo ekonomično i korisno rješenje.
Umjesto da jabuke, kruške i drugo voće propadaju, pretvaraju ih u proizvod koji može da se koristi mjesecima.
Dok se, tako, pojedina sela na sjeveru Crne Gore suočavaju sa sve manjim brojem stanovnika, zatvorenim kućama i zapuštenim imanjima, postoji i druga strana seoskog života o kojoj se manje govori. Dio domaćina ne odustaje od zemlje. Naprotiv, sve više pokušava da iskoristi ono što imaju, sačuvaju plodove svog rada i pronađu praktičan način da višak voća i povrća ne završi na zemlji.
Prednost malih porodičnih pogona za cijeđenje, pasterizaciju i pakovanje sokova je jednostavna – domaćin ne mora da ima sopstvenu mašineriju niti da ulaže velike iznose u opremu. Dovoljno je da sakupi plodove sa svog imanja, odnese ih na preradu i dobije sok koji može da čuva i koristi tokom zime.
U beranskom kraju i dolini Lima ova praksa sve je prepoznatljivija. Portal RTCG je ranije pisao o tom trendu, i da u skoro svakom većem selu postoje gazdinstva sa manjim pogonima za cijeđenje, pasterizaciju i pakovanje, uz procjenu da ih u dolini Lima ima na desetine.
Takvi pogoni nisu samo mjesta na kojima se proizvodi sok za tržište. Oni su i uslužni centri za okolna domaćinstva koja žele da prerade vlastiti rod. Umjesto da višak jabuka, krušaka ili drugog voća prodaju po cijeni koja im ne odgovara, ili da ga zbog nedostatka kupaca ostave da propadne, domaćini ga mogu pretvoriti u proizvod koji će koristiti njihova porodica.
Posebno je važna cijena usluge, a prema informacijama nekih od korisnika, cijeđenje i pasterizacija, zajedno sa ambalažom, u pojedinim pogonima koštaju oko 1,10 eura po litru.
Upravo u tome leži jedna od najvećih prednosti – domaćinstvo koristi svoju sirovinu, a za tehnički zahtjevniji dio posla oslanja se na pogon koji tu uslugu pruža i drugim proizvođačima.
Ponuda domaćih sokova odavno se ne svodi samo na jednu vrstu voća. U manjim pogonima prerađuju se različiti plodovi, a sve su zastupljenije i kombinacije voća i povrća.
Jabuka, šargarepa i cvekla jedna su od kombinacija koju domaćinstva rado biraju.
Takvi proizvodi pokazuju da domaćini ne moraju da se ograniče na ono što mogu odmah da pojedu ili prodaju u svježem stanju. Prerada im omogućava da različite plodove sačuvaju i iskoriste na više načina.
Pasterizacija je posebno značajna jer, uz pravilnu obradu, odgovarajuću ambalažu i pravilno čuvanje, omogućava da sok traje znatno duže nego svježe cijeđeni napitak. To je važno u krajevima gdje se najveći dio roda bere u relativno kratkom periodu, dok se plodovi i proizvodi koriste tokom čitave godine.
Koliko je poljoprivreda i dalje važna za ovaj kraj pokazuje i Popis poljoprivrede 2024. godine. Prema konačnim rezultatima Uprave za statistiku MONSTAT, u Crnoj Gori je evidentirano 26.711 poljoprivrednih gazdinstava, od čega se 2.060 nalazi u Beranama.
Ovi podaci potvrđuju da u ovoj sjevernoj opštini postoji značajna baza domaćinstava koja se bave poljoprivredom. Ipak, broj gazdinstava sam po sebi ne govori koliko ih proizvodi voće, koliko ima viškova za preradu niti koliko se litara soka godišnje proizvede u malim pogonima. Za te pokazatelje nema lako dostupne objedinjene zvanične statistike.
Istovremeno, demografska slika upozorava koliko je teško očuvati život na selu. Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2023. godine, u Beranama je evidentirano 24.645 stanovnika. Na nivou Crne Gore, 74 naselja na popisu 2023. ostala su bez stanovnika.
To su podaci koji govore o ozbiljnom problemu. Međutim, oni ne znače da je potencijal zemlje nestao zajedno sa stanovništvom. Iza napuštenih kuća i sve manje obrađenih površina često ostaju voćnjaci, stabla i zemljište koje još može da daje plodove – pod uslovom da postoji ko da ih ubere i način da se iskoriste.
Upravo u tom svjetlu dolazi do izražaja značaj porodičnih pogona. Oni ne mogu sami zaustaviti iseljavanje, vratiti mlade u sela niti nadomjestiti nedostatak većih otkupnih i prerađivačkih kapaciteta, ali mogu riješiti problem šta uraditi sa rodom kada nema dovoljno kupaca ili kada prodaja svježeg voća nije isplativa.
Mali porodični pogoni pokazali su da prerada ne mora uvijek počinjati velikom fabrikom i velikim ulaganjem. Ponekad je dovoljno da u blizini postoji neko ko ima opremu, znanje i pristupačnu uslugu. Za domaćina to znači manje bačenog roda i više koristi od sopstvenog imanja. Za lokalnu zajednicu znači da dio vrijednosti ostaje u kraju, a za sjever Crne Gore, čija se sela godinama suočavaju sa odlaskom stanovništva, to je podsjetnik da prirodni potencijal nije nestao i da još postoje ljudi koji ne dozvoljavaju da propadne.
Dok god ima ko da obere voće i pretvori ga u sok, imanje nije samo uspomena na život koji je nekada postojao na selu, već i mogućnost da se taj život, makar djelimično, nastavi.
Izvor:rtcg.me
