Javni poziv Ministarstva poljoprivrede, kojim se podstiču ulaganja u uzgoj ljekovitog i aromatičnog bilja, ponovo otvara pitanje zašto Crna Gora ne koristi dovoljno prirodne resurse sjevera i može li evropski put Crne Gore biti prilika da se taj nedostatak prevaziđe.
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede objavilo je 20. aprila 2026. godine javni poziv za podršku investicijama u primarnoj biljnoj proizvodnji, koji obuhvata i uzgoj ljekovitog i aromatičnog bilja. Predviđena je podrška za nabavku sertifikovanog sadnog materijala i sistema za navodnjavanje, u iznosu do 60 odsto prihvatljive investicije, odnosno do 70 odsto za određene kategorije korisnika koji ispunjavaju propisane uslove. Prihvatljiva investicija iznosi od 500 do 10.000 eura, a rok za podnošenje zahtjeva je 30. oktobar, što znači do kraja ovog mjeseca.
Ova mjera predstavlja mogućnost da se podstakne uzgoj ljekovitog bilja, ali istovremeno ostaje dilema šta će se dogoditi sa proizvedenom sirovinom i postoji li na sjeveru Crne Gore privredna infrastruktura koja bi omogućila da se od nje stvori proizvod veće vrijednosti?
Planine, livade i šumska područja sjeverne Crne Gore predstavljaju značajnu sirovinsku bazu za razvoj proizvodnje ljekovitog i aromatičnog bilja, o čemu je Portal RTCG pisao u više navrata. Najpoznatiji i najbolje organizovani mali privrednik u ovoj oblasti, Plavljanin Almir Jasavić ukazao je ranije da se problem ne svodi samo na nedostatak velikog prerađivačkog pogona, već da nedostaje sistem koji bi povezivao sakupljače, poljoprivredna gazdinstva, otkupljivače, prerađivače i kupce.
On je za naš portal ukazao na paradoks da Crna Gora, uprkos bogatstvu ljekovitih biljaka, uvozi čajeve i začine, dok organizovani državni otkup kakav je nekada postojao više ne funkcioniše na ranijem nivou. Koliko je problem izražen na sjeveru pokazuje upravo primjer plavskog kraja, gdje se na području od Gusinja do Andrijevice , na potezu od Prokletija do Komova i Bjelasice, samo dva ili tri čovjeka organizovano bave sakupljanjem i preradom ljekovitog bilja.
Javni poziv Ministarstva poljoprivrede može biti važan korak za razvoj zasada ljekovitog i aromatičnog bilja, ali je potrebno istovremeno uspostavljanje organizovanog otkupa, centara za preuzimanje sirovine, sušara, skladišta, kontrolu kvaliteta, razvoj destilacije eteričnih ulja, proizvodnje čajeva, pakovanje i druge oblike prerade.
Takav sistem, smatraju rijetki preduzetnici u toj oblasti, ne mora početi izgradnjom velike fabrike. Regionalni centar koji bi organizovao otkup, sušenje, sortiranje i skladištenje mogao bi biti početna tačka za povezivanje proizvođača i postepeno širenje preradnih kapaciteta.
Proces pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji može dodatno otvoriti mogućnosti za razvoj ovog sektora, kroz pristup širem tržištu, povezivanje sa evropskim kupcima i korišćenje odgovarajućih programa podrške za ruralni razvoj i ulaganja. Međutim, važna je razlika između izvoza sirovog bilja i izvoza gotovih proizvoda. Kada se sirovina prerađuje, pakuje i brendira u Crnoj Gori, veći dio vrijednosti može ostati u domaćoj privredi, umjesto da se najveća zarada ostvaruje izvan zemlje.
Zato bi razvoj ljekovitog bilja trebalo posmatrati kao moguću izvoznu granu, a ne samo kao dopunsku djelatnost individualnih sakupljača.
Javni poziv Ministarstva poljoprivrede iz aprila 2026. godine treba posmatrati i kao povod za pitanje da li država planira samo da subvencioniše uzgoj ljekovitog bilja ili namjerava da izgradi sistem u kojem će proizvođači imati organizovan otkup, a sjever Crne Gore sopstvene kapacitete za preradu i izvoz?
Evropske integracije mogle bi biti prilika da se taj sistem razvije, ali će rezultat zavisiti od konkretnih odluka, investicija i sposobnosti da se proizvedena sirovina pretvori u konkurentan domaći proizvod.
Jer, ako se od proizvođača traži da zasnivaju nove zasade uz podršku države, onda je opravdano pitati i šta će država učiniti da njihova proizvodnja dobije sigurnog kupca. Upravo će odgovor na to pitanje pokazati da li će takozvani „zeleni rudnik“ sjevera postati stvarna razvojna šansa ili će i dalje ostati neiskorišćeno prirodno bogatstvo.
Tufik Softić
