Betonjerka, odnosno takozvana „Separacija“ u Obalskom naselju u Beranama, prema evidenciji u koju je NVO “Euromost” imao uvid putem zahtjeva za slobodan pristup informacijama, nema evidentirane ekološke saglasnosti za rad – ni od Agencije za zaštitu životne sredine, niti od nadležnog organa Opštine Berane.
Pogon se nalazi praktično u gradskom jezgru, u neposrednoj blizini stambenih objekata, šetališta i drugih sadržaja, dok se građani godinama žale na prašinu i buku.
Ovaj podatak dodatno otvara pitanje kako je moguće da postrojenje koje, prema dostupnim javnim informacijama, godinama obavlja djelatnost proizvodnje betona i separacije, funkcioniše na lokaciji na kojoj su stanovnici već duže vrijeme ukazivali na ekološke i komunalne probleme.
Dokumentacija do koje je “Euromost” došao putem zahtjeva za slobodan pristup informacijama posebno je značajna jer omogućava da se dugogodišnja priča o betonjerci u Obalskom naselju sagleda kroz ono što institucije zaista imaju u svojim evidencijama.
Portal RTCG je prvi put još prije četiri godine objavio da Mjesna zajednica „Park“ traži izmještanje separacije sa postojeće lokacije, prvonstevno zbog toga što se nalazi nekoliko stotina metara od centra grada i neposredno uz privatne kuće u Obalskom naselju. Stanovnici su tvrdili da zbog prašine i buke ne mogu normalno koristiti svoje domove, dok je predsjednik MZ „Park“ Petar Labudović upozoravao da se problem ne može više odlagati.
Posebno je problematično što je lokacija tokom prethodnih decenija izgubila karakter periferijskog prostora. Izgradnjom saobraćajne infrastrukture i gradskog šetališta, kao i širenjem stambene zone, postrojenje je danas praktično okruženo urbanim sadržajima.
Mještani su upravo to isticali kao jedan od ključnih razloga zbog kojih smatraju da betonjerku treba izmjestiti.
Naš portal je takođe ranije postavio piotanje kako je moguće da ovo postrojenje ima ekološke saglasnosti za rad.
U ranijim medijskim izvještajima već su se pojavljivali navodi da postrojenje nema odgovarajuću dozvolu za rad.
Sada, međutim, dokumentacija pribavljena putem slobodnog pristupa informacijama daje nov razlog da se ovo pitanje ponovo otvori.
Ukoliko u službenim evidencijama Agencije za zaštitu životne sredine i Opštine Berane zaista nema ekološke saglasnosti za predmetni pogon, nameće se pitanje na osnovu kojeg akta, dozvole ili drugog pravnog osnova postrojenje funkcioniše.
Koliko je problem aktuelan pokazalo se u kada smo u aprilu ove godine pokazuje objavili i fotografije na kojima se vidi oblak cementne prašine koji se širi preko saobraćajnice i glavnog gradskog šetališta. Stanovnici su tada tvrdili da se takve situacije ponavljaju prilikom punjenja silosa cementom i izrazili zabrinutost zbog toga što se prašina širi prema naselju i rijeci Lim.
Tako problem koji je prije nekoliko godina predstavljan kao lokalni spor između stanovnika i vlasnika postrojenja danas ponovo dolazi u fokus kao pitanje zaštite životne sredine i poštovanja propisa.
Ako se potvrdi da za rad postrojenja zaista ne postoji ekološka saglasnost niti drugi odgovarajući akt koji je omogućavao njegovo funkcionisanje, pitanje odgovornosti ne može biti ograničeno samo na vlasnika ili operatora. Postavlja se i pitanje rada institucija.
Ko je kontrolisao rad postrojenja? Da li su vršeni inspekcijski nadzori? Da li su mjereni nivo buke i emisije prašine? Da li su izdavana rješenja, upozorenja ili zabrane? Da li je postrojenje imalo druge vrste dozvola koje nijesu ekološka saglasnost, a na osnovu kojih je nastavilo rad? I, konačno, ako ekološka saglasnost nije postojala – zašto je pogon nastavio da radi?
To su pitanja na koja građani Berana imaju pravo da dobiju precizan odgovor. Moraju dobiti odgovor i na pitanje gdje je granica između prava na obavljanje privredne djelatnosti i prava građana na zdravu životnu sredinu.
Tufik Softić
