Dok se o razvoju sjevera Crne Gore često govori kroz investicije, saobraćajnice, turizam ili energetiku, dr Marko Joksimović, vanredni profesor na Geografskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, smatra da se najveća razvojna šansa krije u ljudima, znanju i lokalnoj zajednici.
Rođeni Beranac, koji je svoju akademsku karijeru izgradio u Beogradu, godinama proučava Gornje Polimlje, prostor kojem je posvetio i doktorsku disertaciju, a njegova istraživanja i danas ga iznova vraćaju zavičaju.
Kao regionalni geograf, Joksimović smatra da se prilikom donošenja odluka često zanemaruju najvažniji razvojni resursi.
„Uvijek mi se činilo da se potcjenjuju lokalni resursi, lokalna zajednica i zdrav način života, a da se akcenat stavljao na investicije, razvoj odozgo na dolje i interese pojedinačnih grana ekonomije. Zabluda leži i u tome da će oslanjanje isključivo na turizam, šumarstvo, izgradnju saobraćajnica, kao i obnovljivi izvori energije donijeti blagostanje. Umjesto toga, prilikom donošenja odluka, identitet Beranskog kraja i Sjevera treba njegovati kroz odgovore na realne potrebe stanovništva za zdravstvom, obrazovanjem, kulturom i održivim upravljanjem životnom sredinom“, kaže Joksimović.
Iako od djetinjstva živi u Beogradu, njegov odnos prema zavičaju ostao je nepromijenjen. Upravo je prostor Gornjeg Polimlja odredio veliki dio njegovog naučnog puta.
„To je neka vrsta sinergije od početka. Nekome ko je u djetinjstvu provodio ljeta u katunima, učestvujući u sezonskim radovima bez pritiska od strane porodice da se nešto mora, zavičaj će uvijek biti najpodesniji prostor za istraživanje odnosa prirode i čovjeka. Bjelasica i Gornje Polimlje su nenametljivo usmjerili i moj akademski razvoj pa im se rado vraćam što svakako nosi i ogromnu čast i odgovornost“ objašnjava on.
Posebno mjesto u njegovom radu zauzima terenska nastava tokom koje studentima iz Beograda približava prostor sjevera Crne Gore. Međutim, upoznavanje sa Beranama ne počinje obilaskom prirodnih ljepota.
„Kad ih dovodim, puno mi je srce danima unaprijed ali loše spavam jer razmišljam o tome kako će oni sve to doživjet. Polazimo od običnog čovjeka i njegovog života, svratimo u poslastičarnicu, na kafu ili u buregdžinicu. Mirisi, ukusi i zvuci grada kao i pogledi stanovništva stvore veoma direktne stavove studenata o tome đe su došli. Nakon toga, svakako objasnimo kako su grad i sela izgledali i funkcionisali za vrijeme industrijalizacije, i kakva je danas situacija” dodaje Joksimović.
Studentima su, kako kaže, posebno zanimljivi ostaci nekadašnjeg industrijskog razvoja, poput fabričkog kompleksa na Rudešu i beranskog aerodroma za koji mnogi od njih prvi put čuju upravo tokom posjete ovom kraju. Nakon obilaska istorijskih i kulturnih lokaliteta, priroda ipak ostavlja najsnažniji utisak.
Za razliku od čestih ocjena da je Berane simbol propuštenih razvojnih prilika, Joksimović smatra da geografi na taj prostor gledaju drugačije.
„Za studente geografije, Berane je više primjer prostora koji uvijek ima šansu za novi odnosno pravi početak jer ranije razvojne prilike više tumačimo kao predimenzionirane i nedovoljno adekvatne po mjeri čovjeka i prostora u Gornjem Polimlju. Drugim riječima, da su razvojne prilike bile kako treba, ne bi bile propuštene“ komentariše on.
Kada govori o budućnosti grada, njegova vizija je jasna. Da ima mogućnost da promijeni samo jednu stvar koja bi ostavila trag u narednih pola vijeka, izabrao bi obrazovanje i nauku.
„S obzirom da su opštine sjevera populaciono male zajednice koje ponajviše zbog obrazovanja i zapošljavanja šalju mlado stanovništvo u Podgoricu, na primorje i van Crne Gore, ako bih mogao da promijenim samo jednu stvar, to bi bilo da Berane postane univerzitetski i istraživački centar sjevera Crne Gore. Istorija pokazuje da gradovi koji privuku mlade ljude, znanje i inovacije imaju najveće šanse za dugoročan razvoj“ kaže Joksimović.
Upravo u toj rečenici sažeta je njegova razvojna filozofija.
„Fabrike se mogu zatvoriti, turistički trendovi promijeniti, ali znanje ostaje i stvara nove generacije preduzetnika, stručnjaka i lidera. Takva odluka bi možda dala skromne rezultate za pet godina, ali bi za pola vijeka mogla potpuno promijeniti demografsku i ekonomsku sliku grada“ napominje profesor Joksimović.
Kako sam kaže, izuzetno je važno da mladi iz velikih gradova dolaze na sjever Crne Gore kako bi stekli realnu sliku o ovom prostoru i prevazišli stereotipe koji ga godinama prate.
„Beranski kraj je prostor izuzetnih prirodnih vrijednosti, zdrave hrane, bogate kulture i ljudi koji su sačuvali osjećaj zajedništva i međusobnog poštovanja. Tek kada to vide, studenti mogu stvoriti potpunu sliku o regionu kao prostoru mogućnosti, a ne samo problemskom kraju“ smatra on.
Govoreći o odnosu između naučnih radova i stvarnog stanja na terenu, upozorava da se često stvara slika koja nije u potpunosti realna.
„Da li zbog pomodarstva ili subjektivne želje autora da uljepša sliku svoga kraja, ili nečeg drugog, u radovima se često pretjeruje i hvali nešto što na terenu ne postoji niti je realno ostvarivo, bilo da su turističke vrijednosti, kvalitet životne sredine, projekti u energetici, infrastrukturi i slično“ dodaje.
Ipak, najveći problem vidi negdje drugo.
„Veći jaz je ipak između potencijala i politike, jer se potencijalima i dalje vlada, a manje upravlja na održiv strateški način“ kaze Joksimović.
Njegov akademski rad, kako kaže profesor Joksimović, volio bi da se ne pomti po broju objavljenih naučnih radova niti akademskim priznanja, već možda po tome što je bar jednom studentu približio ovo podneblje.
„Objavljeni rad poneko otvori i pročita, a školovati nekog ko umije da pročita region kakav je Gornje Polimlje je velika čast za svakog geografa. Naš kraj već ima dugu tradiciju poznatih geografa koji su svojim radovima i uticajem ostavili novim generacijama školu koju treba nastaviti“ zaključuje on.
Milena Bubanja Obradović
