U vremenu kada se profesije često mjere titulama i priznanjima životni i radni put Cvetane Babović podsjeća da se istinska vrijednost jednog poziva ipak mjeri ljudskošću.
Nakon dugogodišnjeg rada u Domu zdravlja „Dr Nika Labović“, ova medicinska sestra otišla je u penziju dostojanstveno, sa emocijama, zahvalnošću kolega i dubokim poštovanjem pacijenata kojima je decenijama bila oslonac.
Njeno penzionisanje poklopilo se sa obilježavanjem Međunarodnog dana sestrinstva, a kako kaže ta okolnost, posebno ju je obradovala.
„Srce mi je bilo puno. Dan odlaska u pensiju bio je za mene izuzetno emotivan. Sve te tolike duge godine ostavile su traga i kad znaš da se jednog dana to sve negdje stavlja, ostaje za tebe. Ali ostaje za tebe veliki uspjeh. Ja makar tako mislim, a to će drugi neko suditi o tome. I emocije koje su proradile i suze i svega je tu bilo. To je jedno veliko životno iskustvo i životno poglavlje “, kaže Cvetana prisjećajući se posljednjeg radnog dana, zahvalnica, suza i zagrljaja kolega.
Kako sama ističe, otišla je iz profesije koju je voljela i kojoj je pripadala cijelim bićem.
Njena životna priča počinje u brojnoj porodici, gdje je kako kaže, najveću zaslugu za njen životni put imala majka. Upravo je ona prepoznala u svojoj ćerki osobu koja će pomagati ljudima pa joj je sama predala dokumenta za upis u srednju medicinsku školu.
„ Moja majka je odgajila nas sedmoro djece. I normalno, svaka majka zna koje dijete čemu treba usmjeriti. Moja majka kad sam završila osnovnu školu odnijela je moja dokumenta u Školski centar Vukadin Vukadinović i upisuje me u srednju medicinsku školu. Dolazi kući i kaže – Ja sam tebe sine upisala tamo gdje mislim da ćeš ti najviše da doprineseš “, prisjeća se Cvetana sa posebnom emocijom.
Najveći dio radnog vijeka Cvetana Babović provela je u patronažnoj službi, jednoj od najzahtjevnijih, ali i najhumanijih grana sestrinstva. Rad patronažne sestre ne završava se u ambulanti. To je posao koji podrazumijeva ulazak u domove ljudi, dijeljenje njihovih najtežih trenutaka, brigu o novorođenčadi, starima, bolesnima i usamljenima.
„Patronažna sestra treba biti prije svega čovjek i imati mnogo empatije, emocije prema nekom. Zamislite samo, patronažna sestra je ona koja od rođenja do starosti prati ljude u svom poslu. Sam njen ulazak u kuću od kako se rodi, pa sve do tih nekih dana starih“, kaže ona.
Za ovaj posao, smatra, nije dovoljno samo znanje. Potrebni su empatija, lijepa riječ i sposobnost da čovjeku ulijete nadu onda kada mu je najteže.
Tokom godina rada na terenu prošla je kroz brojne izazove snijeg, led, kišu, neprohodne puteve i teške životne priče. Posebno pamti susret sa staricom koja je živjela sama bez osnovnih uslova za život. Zajedno sa kolegom Zoranom Ravevićem prvo su joj obezbijedili hranu, provjetrili prostoriju i pomogli joj da stane na noge, a tek onda uključili terapiju.
Ipak, najteži period njenog radnog vijeka bila je pandemija koronavirusa. Cvetana ističe da patronažna služba tada nije imala radno vrijeme.
„Otvarali smo Dom zdravlja i zatvarali ga. Znali smo da radimo do kasno u noć kako bismo obišli sve pacijente“, prisjeća se ona.
U vrijeme straha i neizvjesnosti, medicinske sestre nisu bile samo zdravstveni radnici – bile su podrška, utjeha i nada. Ponekad je, kako kaže, bilo dovoljno ugasiti televizor i razgovarati sa pacijentom da bi mu bilo lakše.
„Komunikacija je najbitnija. Ljudi moraju osjetiti da nisu sami“, poručuje.
Kada govori o mlađim generacijama medicinskih sestara i tehničara, Cvetana ne krije optimizam. Vjeruje da među njima ima mnogo dobrih, vrijednih i humanih ljudi.
Sada kada je nakon više decenija rada skinula uniformu, humanost nije otišla u penziju. Poslije godina provedenih na terenu, raduje se vremenu koje će konačno posvetiti porodici i unucima.
„Biću srećna kada mi unučići kažu: ‘Baba, danas ne moraš na posao“, kaže ona.
Na Međunarodni dan sestrinstva Dom zdravlja priredio je svečanost na kojoj su nagradili Cvetanu njenu koleginicu Željku Pantović koje su ispraćene u zasluženu penziju.
Emisiju možete poslušati na linku:
Tamara Babović/Milena Bubanja Obradović
