Andrija Ivanović je dvadesetogodišnji košarkaš iz Berana, koji studira i igra košarku za Augustana College u Rock Islandu, Illinois.
To je, kako kaže, sredina koja mu pruža odlične uslove i za akademski i za sportski napredak, i dodaje da osjeća da je napravio pravi izbor.
Intervju sa njim pročitajte u nastavku.
RB: Kada si počeo da treniraš košarku i za koji klub si tada igrao?
Andrija: Košarku sam počeo da treniram sa 15 godina u KK Junior iz Podgorice. Tada sam prvi put ozbiljno ušao u svijet košarke i shvatio da želim da se posvetim ovom sportu.
RB: Možeš li nam opisati svoj košarkaški put do Amerike — za koje si klubove nastupao u Crnoj Gori i kako je došlo do odluke da pođeš „preko bare“?
Andrija: Tri godine sam proveo u KK Junior, gdje sam stekao prve prave temelje u košarci. Nakon toga sam odlučio da napravim korak naprijed i otišao u Miami Prep School u Sjedinjenim Državama. Tamo sam igrao dvije godine i stekao dragocjeno iskustvo, jer je tempo igre i način rada potpuno drugačiji nego kod nas. Imao sam više ponuda od različitih koledža nakon Miami Prep-a, ali sam se na kraju odlučio za Augustana College, jer sam osjetio da je to najbolje okruženje za moj dalji razvoj — i kao igrača i kao studenta.
RB: Za koji koledž ili klub trenutno nastupaš i kakvo je tvoje iskustvo tamo?
Andrija: Trenutno nastupam za Augustana College, i prezadovoljan sam. Uslovi su vrhunski, treninzi su veoma intenzivni, ali atmosfera u timu je odlična. Treneri su posvećeni i prate svaki detalj, a ekipa funkcioniše kao prava porodica. Osjećam da svakog dana napredujem i da sam na pravom putu.
RB. Koje su najveće razlike koje primjećuješ između košarke u Crnoj Gori i u Sjedinjenim Državama?
Andrija: Najveća razlika je u intenzitetu i fizičkoj pripremljenosti. U Americi se igra brže, sa više kontakta i većim naglaskom na individualnom radu. Takođe, sve je mnogo organizovanije — od treninga do načina života sportista. U Crnoj Gori ima puno talenta, ali ovdje su uslovi i tempo rada jednostavno na višem nivou.
RB: Koji su tvoji planovi za naredne godine — da li razmišljaš o profesionalnoj karijeri ili fokus ostaje na obrazovanju?
Andrija: Trenutno mi je cilj da se dokažem na NCAA nivou i da napredujem što više mogu. Taj sistem mi omogućava da se ozbiljno bavim košarkom, ali i da steknem kvalitetno obrazovanje. Dugoročno, naravno da razmišljam o profesionalnoj karijeri, ali idem korak po korak — fokusiran sam na rad i napredak.
RB: Šta za tebe znači košarka i šta te najviše motiviše da svakog dana treniraš i napreduješ?
Andrija: Košarka za mene nije samo sport, već način života. Naučila me disciplini, timskom duhu i istrajnosti. Najviše me motiviše želja da svakog dana budem bolji i da jednog dana mogu da kažem da sam dao sve od sebe — bez žaljenja.
RB: Kako pamtiš svoje prve košarkaške korake u Beranama — gdje si trenirao, ko te najviše usmjerio i motivisao?
Andrija: U Beranama sam napravio prve sportske korake, i to mi je ostalo u najljepšem sjećanju. Imao sam veliku podršku porodice i prijatelja koji su vjerovali u mene, čak i kada sam tek počinjao. Upravo ta podrška me gurnula da idem dalje i sanjam veće snove.
RB: Nedostaje li ti Berane, porodica i prijatelji dok si u Americi?
Andrija: Naravno, uvijek. Nije lako biti toliko daleko od kuće, ali ta nostalgija me dodatno motiviše. Kad god mi je teško, sjetim se odakle sam krenuo i zašto sam sve ovo započeo.
RB: Koliko ti znači podrška porodice i prijatelja iz Berana dok si daleko od kuće?
Andrija: Ta podrška mi znači više nego što mogu da opišem. Svaka poruka, svaki poziv, svaka riječ podrške mi daje dodatnu energiju. Oni su razlog zašto ne odustajem i zašto svakog dana pokušavam da budem bolji.
RB: Šta bi poručio mladim košarkašima iz Berana koji sanjaju o putu sličnom tvom?
Andrija: Poručio bih im da vjeruju u sebe i budu spremni da rade više od drugih. Put nije lak, ali ako imaš cilj i disciplinu, sve je moguće. Neka sanjaju veliko, ali neka ostanu skromni i posvećeni radu — jer to je jedini pravi put ka uspjehu.
Andriji želimo puno sreće i da istraje na svom putu ka uspjehu, kako na terenu, tako i u životu.
Andrija Turčinović
