Ljubav prema sportu, za mladog i prespektivnog košarkaša Vedrana Musića nije slučajna. Strast i posvećenost u njegovoj kući prenose se sa koljena na koljeno, kao porodično nasljeđe.
„Najveću inspiraciju ujedno i motivaciju za treniranje košarke, a zatim i za još jačim radom i zalaganjem na samim treninzima, dobio sam od svoga oca i pokojnog dede, koji su se takođe bavili košarkom na mnogo ozbiljnijem nivou. O kvalitetima koji su njih dvojica posjedovali se i dan danas priča i veoma sam srećan kada nešto tako čujem o svojim najbližima” počinje svoju priču Vedran, dodajući da je porodica njegova najveća podrška.
Upravo zato, kao jedan od profesionalnih ciljeva, zacrtao je to da sa puno marljivog rada i zalaganja na treninzima, dostigne nivo svog oca i djeda.
Odlučnost, uz puno talenta koji posjeduje, već daje rezultate. Proglašen je za najboljeg strijelaca juniorske lige, a Vedran to doživljava kao još jedan motiv za napredak.
„Za mene, biti najbolji strijelac juniorske lige je dokaz konstantnog rada, odricanja i posvećenosti na samim treninzima. Trudim se da mi svaki odrađeni trening i svaka odigrana utakmica budu stepenica više. Na ovo priznanje gledam kao podsticaj da nastavim da radim još jače i da iz treninga u trening budem sve bolji i bolji “ dodaje on.
Sve pobjede pamti, ali posebnu emociju nosi iz utakmice koju je odigrao nakon povratka u Berane.
„ Utakmica koja će mi ostati u posebnom sjećanju je prva u drugoj polusezoni posle mog povratka u Berane. Tu utakmicu sam košgeterski briljirao, postigao sam 45 poena, što je bio moj rekord po broju postignutih poena od kako treniram ovaj sport. Pamtim je po tome što smo svi funkcionisali kao ekipa. Utakmicu smo krunisali pobjedom” prisjeća se ovaj mladi košarkaš.
Pored košarke Vedran ne zapostavlja ni obrazovanje, kao ni druženje.
„I kada nemam utakmicu, uvijek sam fizički aktivan i radim na sebi. Učenik sam trećeg razreda srednje medicinske škole Dr Branko Zogović’. Nije uvijek lako uskladiti školu i sport, ali uz dobru organizaciju sve se može postići. Bitno mi je da budem odgovoran i prema školskim obavezama, jer znam da obrazovanje ide uz sport. Trudim se da uvijek nađem vremena i za svoje drugove koji su mi takođe velika podrška“ kaže o
Uspjeh u košaci, znači timski igru, tako i Vedran kaže da ogromnu zahvalnost duguje svojim saigračima i treneru.
„Podrška saigrača i trenera mi zaista mnogo znači. Moj trener, Blažo Ivanović, ima ogroman uticaj u mom sportskom razvoju i životu uopšte.Od prvog dana kada sam kročio na košarkaški teren vjerovao je u mene, čak i kada ja nisam bio siguran u sebe. Zahvaljujući njemu, naučio sam koliko su važni disciplina, rad, strpljenje, ali i sama vjera u tim i samog sebe“ naglasio je Vedran.
Upjeh se gradi radom na sebi i svojim slabim stranama. Tako se na treninzima, Vedran, fokusira na slabije segmente.
„Na treninzima najviše se usresređujem na stvarima koje mi nedostaju. Segment koji najprije želim da unaprijedim jeste šut, koji ću vježbati čitavo ljeto“ odlučan je. A da je tako potvrdjuju i brojni sugrađani koji ga često vide kako sam sa loptom u rukama vježba na terenu.
Pred utakmicu nastoji da se opusti slušanjem muzike koju voli. Fokusiran je na na prilike koje mu se pružaju.
U aprilu sam dobio poziv za kontrolno okupljanje reprezentacije Crne Gore što mi mnogo znači. Trenutno nemam izdefinisane planove za narednu sezonu, o tome se konsultujem najprije sa tatom. Kada bih ostao u Beranama, ostao bih sa ciljem da uđemo u rangu najboljih (A ligu)” kaže za kraj Vedran.
Milena Bubanja Obradović
