Mlada pjesnikinja Teodora Čukić od prvog naučenog slova gaji ljubav prema poeziji, koja je postala sastavni dio njene ličnosti.
Prvu pjesmu napisala je u četvrtom razredu osnovne škole, a sjeća se i njenog naslova – “Tri lutke”. Inspiracija je došla iz dječje mašte i sjetnih emocija, a od tada stvaralački proces za nju postaje neprekidan.
Teodora ne vjeruje u forsiranje pisanja, već dopušta da stihovi nastaju spontano.
“Moj kreativni proces nastaje sasvim prirodno, bez ikakvog forsiranja. Komercijalizam može biti prisutan i vrednovan u nekom periodu, dok će na kraju opstati samo ono što zaista vrijedi. Stoga, stihovi se rađaju bez poteškoća, ali je u tom prirodnom procesu godinama njegovana posvećenost ka književnosti i čitanju, jer to i moj životni poziv zahtijeva” smatra ova studentkinja završne godine magistarskih studija na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore.
Njene pjesme prožete su emocijama, društvenim temama, ljudskim strahovima i pitanjima, ali i ljubavlju kao pokretačem svega. Piše i vezanim i slobodnim stihom, ali ističe da trenutno dominira slobodan stih, što vidi kao odraz vremena i uticaja savremenih pjesničkih uzora.
Njena poezija već je prepoznata i nagrađivana od strane stručne javnosti. Pjesma “Oči su uvijek gladne” ističe se kao simbol borbe i snage.
“Ona oslikava borbu, buntovnost i uspjeh koji na kraju čekaju svako hrabro biće koje se osmjeli da sanja i vjeruje u svoje snove” kaže ova mlada pjesnikinja.
Njene pjesme su objavljivane u časopisima Udruženja književnika Crne Gore i u regionalnim zbornicima, a zbirka poezije “Odjecima sjećanja” kao najbolji neobjavljeni rukopis u kategoriji autora do 27 godina, nagrađena priznanjem “Spasoje Pajo Blagojević”.
Teodora vidi sebe ne samo kao pjesnikinju već i kao buduću urednicu, organizatorku kulturnih manifestacija i novinarku.
Kako najavljuje pored zbirke poezije koja će uskoro biti objavljena, u pripremi je i roman. Njena velika želja je osnivanje škole kreativnog pisanja. Svim mladima poručuje:
“Poezija je dar i vrijedi joj pružiti priliku da ugleda svjetlost dana. Ko zna, možda baš neko od vas nosi ime koje će generacije pamtiti”.
Milena Bubanja Obradović
