Proizvodnja dugotrajnog mlijeka u Crnoj Gori ne bi bila rentabilna, a mašine u beranskoj mljekari “Zora” su zastarjele i mogu se prodati jedino u staro željezo.
To je suština odgovora koji su “Vijesti” dobile iz mljekare “Lazine”, koja je prije osam godina privatizovala mljekaru “Zora”, prvenstveno namijenjenu za proizvodnju dugotrajnog mlijeka i izgrađenu međunarodnim donacijama.
“Vijesti” su menadžmentu “Lazina” pitanja u vezi sa sudbinom beranske mljekare i eventualnom mogućnošću pokretanja proizvodnje dugotrajnog mlijeka uputile nakon što se na rafovima crnogorskih trgovinskih lanaca ponovo pojavilo pakovanje njihovog dugotrajnog mlijeka, iz čije deklaracije se može zaključiti da se ono za potrebe ove kompanije proizvodi i puni u Leskovcu.
U “Lazinama” tvrde da im pokretanje UHT linije u Beranama nije ni bio dio biznis plana u procesu privatizacije, i to, kako kažu, iz dva razloga.
“Prvi razlog je ekonomska neodrživost proizvodnje UHT programa na crnogorskom tržištu, jer da bi navedena proizvodnja bila isplativa neophodno je prosječno dnevno prerađivati 50.000 litara sirovog mlijeka. Ako uzmete u obzir činjenicu da je trenutni dnevni otkup svih crnogorskih mljekara u Crnoj Gori oko 70.000 litara sirovog mlijeka, očigledno je da trenutno Crna Gora nema dovoljno sirovine za navedeni poslovni poduhvat”, odgovorili su iz mljekare “Lazine”.
Drugi razlog je, dodaju, tehničko-tehnološka zastara opreme u mljekari “Zora”.
“Oprema je, na našu žalost, još uvijek u mljekari i pored našeg truda i zalaganja, ne možemo je prodati osim nekom otpadu”.
Objašnjavaju da su se prilikom kupovine mljekare “Zora” vodili potrebom da na bolji način nego što je to bilo do tada, organizuju otkup sirovine sa sjevera Crne Gore, kao i da proizvode sireve i dvije vrste kajmaka, artikle koje do tada nijesu proizvodili.
“Naša mljekara otkupljuje sirovinu od kooperanata sa područja Petnjice, Rožaja, Berana, Bijelog Polja, Tuzi, Podgorice, Nikšića i Danilovgrada, kao i drugih sirara i mljekara iz Crne Gore kada oni otkupe mlijeko od kooperanata iz Crne Gore, a ne mogu da realizuju gotove proizvode. Otkup od drugih mljekara i sirara radimo isključivo zbog želje da sačuvamo domaće proizvođače mlijeka (farmere), a samim tim i prerađivače koji imaju manje kapacitete, jer bez domaćeg otkupa oni ne bi mogli funkcionisati. Bez crnogorskih farmera nema ni crnogorskog mljekarstva”, kažu u mljekari “Lazine”.
Ta mljekara je u 2019. godini sa područja opština Petnjice, Rožaja, Berana i Bijelog Polja otkupila 2.860.000 litara sirovog mlijeka, a u tom periodu je u mljekari Zora prerađeno 1.043.796 litara.
Tvrde da je proizvodnja dugotrajnog mlijeka u Leskovcu pod firmom “Lazine” pokrenuta kako bi se sačuvao otkup mlijeka u Crnoj Gori u zimskom periodu i time stimulisao rad farmera.
“Poslovne veze između prodaje UHT proizvoda pod brendom mljekare Lazine i kupovine mljekare Zora nema. Što se tiče UHT programa (dugotrajnog mlijeka), on je nastao kao rezultat želje da sačuvamo proizvođače mlijeka (farmere). Naime, mljekarstvo je djelatnost sezonskog karaktera, gdje je potražnja u zimskom periodu za mliječnim proizvodima mnogo manja nego u ljetnjem periodu. Samim tim u zimskom periodu nije lako, ili je nemoguće, preraditi i prodati svu sirovinu od naših kooperanata (farmera).
Kako ih ne bismo isključivali iz sistema otkupa, a samim tim i vjerovatno prekinuli njihovo bavljenje proizvodnjom mlijeka, bili smo prinuđeni da tražimo rješenje za viškove sirovog mlijeka i tada smo stupili u kontakt sa Mljekarom Leskovac i dogovorili da im šaljemo viškove sirovine, a da nam oni proizvode UHT program”.
Mljekara “Zora“ donirana je od razvijenih članica Evropske unije i trebalo je da pospješi zapošljavanje građana koji su u to vrijeme deportovani iz Luksemburga.
Kada je građena, trebalo je prikazati što više muznih grla. Tako se fingiranim popisom došlo do brojke od jedanest hiljada, dok su precizne računice govorile da ni tada ni danas na području beranske opštine nije bilo više od tri hiljade krava.
Lažni parametri su bili presudni i bitno su uticali na to da luksemburška vlada razvije projekat Mednem – razvoj mljekarstva na sjeveroistoku Crne Gore. Okosnicu projekta je činila mljekara “Zora“, sa ukupnim dnevnim kapacitetom od pedeset hiljada litara mlijeka, ili sedam-osam hiljada litara na sat, a Vlada Luksemburga donirala je više od 10 miliona eura…
Mljekara je imala i više otkupnih centara raspoređenih po sjeveroistoku države, za koje se danas ne zna kako i gdje su završili. Ti otkupni centri su građeni po najsavremenijim evropskim standardima i sigurno je da su vrijedjeli mnogo. Za ona u selu Štitari, zna se da je pokraden.
Projektovana nerealno, jedina fabrika dugotrajnog mlijeka u državi radila je sa minimalnim kapacitetima, a već početkom 2010. proizvodnja je zbog velikih gubitaka i dugovanja novca seljacima za sirovinu, kao i stalnih kvarova na polovnoj i komplikovanoj UHT liniji, morala stati.
Pokušaj prve privatizacije nije uspio, da bi u jesen 2012. bila prodata za 250.000 eura preduzeću “Šimšić Lazine“. Vlada je toliko prodala svoj paket akcija od 99,5 procenata koji su joj luksemburkški donatori prenijeli u vlasništvo.
Vlada je tada preuzela i da vrati dug fabrike od preko osamsto pedeset hiljada eura.
Velika pljačka strane donacije namijenjene za fabriku mlijeka “Zora“ u Beranama nikada nije do kraja rasvijetljena, a za malveracije i zloupotrebe odgovarao je i osuđen na godinu zatvora samo strani državljanin, Škotlanđanin Tom Hodž, dok je njegova domaća logistika ostala do danas nerazotkrivena.
Tadašnji ministar poljoprivrede Milutin Simović imao je običaj da, na pisanje medija o raznim kvarovima, problemima i prosipanju mlijeka u beranskoj mljekari, kaže kako “neprijatelji ne daju Zori da svane“.
Od velike priče i megalomanskih planova za brend “Zora“, danas je ostala samo tabla sa tim nazivom na metalnoj kapiji fabričkog kruga. I izlazeće sunce na ambalaži dugotrajnog mlijeka iz Leskovca.
“Zore” nema jer je zaboravljena i neprepoznatljiva
Iz mljekare “Lazine” kažu da proizvodnje na crnogorskom tržištu pod brendom “Zora” nema zbog toga što su ispitivanjem tržišta došli do zaključka da je zaboravljen i neprepoznatljiv.
“U mljekari ‘Zora’ AD se proizvode sir kriška, sitni sir, etno kajmak i mladi kajmak pod brendom Mljekare Lazine. Poslovna logika je nalagala da je proizvode koji se proizvode u Mljekari Zora bolje prodavati pod brendom mljekare Lazine nego pod brendom Mljekare Zora, jer u momentu kupovine i ponovnog pokretanja procesa proizvodnje u Mljekari Zora, analiza tržišta je govorila da je brend „Mljekara Zora“ zaboravljen i neprepoznatljiv na tržištu”.
