Kapije moderne stočne pijace u Andrijevici, izgrađene prije deceniju i po sredstvima međunarodnih donacija, sa ciljem da pospješi razvoj stočarstva u Gornjem Polimlju, zaključane su i poslije toliko vremena. Tačnije rečeno, ovaj vrijedni komunalni objekat nikada nije proradio.
Za mnoge koje pitate, to je upozoravajući i poražavajući signal da monopolistički i uvoznički lobi, u dobroj mjeri, uništavaju lokalne farmere.
Oni smatraju da državni zvaničnici izbjegavaju da kažu da ljudi koji drže monopol i koji se se bave uvozom mesa i mlijeka sputavaju domaću proizvodnju i da je i to vjerovatno glavni razlog zbog čega je zatvoreno stočno pazarište u Andrijevici.
I pored toga što je stočna pijaca u ovom gradu, uz ulaganja od preko 50.000 eura, urađena po savremenim standardima, sa štandovima i vagom za mjerenje stoke, kao i pratećim objektima i opremom, njene kapije su zatvorene.
Cijeli objekat se nalazi van funkcije iako je prilikom “zvaničnog otvaranja” rečeno da potencijali za ekonomski razvoj Andrijevice, uglavnom, leže u poljoprivredi i turizmu, s tim što je uzgoj stoke jedna od primarnih poljoprivrednih aktivnosti.
Sve se to dešava iako je popis pokazao da preko osamdeset odsto stanovništva u opštini Andrijevica živi na seoskom području i da na tom prostoru postoji oko četiri hiljade grla krupne i nekoliko hiljada grla sitne stoke.
Ponedjeljkom, kada je u Andrijevici pazarni dan, za razliku od nekih ranijih i boljih vremena, na stočnom pazarištu se ne može naći nijedno grlo stoke namijenjeno prodaji, a andrijivički farmeri prinuđeni su zbog ovakve situacije da eventualne kupce potraže na stočnoj pijaci u Beranama.
Od nekih velikih mjesnih centara, kao što su ona ispod Komova, poput Konjuha, to je čak trideset kilometara u jednom pravcu, i sve to pet uz rizik stoku ne proidaju i da uzaludno pređu ukupno šezdeset kilometara.
Nakon što je u pogledu industrijalizacije, poslije tajkunskih i pljačkaških privatizacija, sjever vratila čitav vijek unazad, država se maćehinski potrudila da uništi i poljoprivredu, tako što je pogasila sve otkupne centre u kojima je postojala mogućnost plasmana tržnih viškova.
Otkupni centri su mahom gašeni do dvijehiljadite godine, a prije desetak godina Crna Gora je donijela i Zakon o kooperativama koji je objavljen u službenom listu 43/15. Po tom zakonu sve nekadašnje zemljoradničke zadruge, ako su i sačuvane u bilo kojem obliku, morale su da se preregistruju u kooperativne centre.
Mali broj njih je to i učinio, tako da nigdje više, na čitavom sjeveru Crne Gore, ne postoje druga mjesta u kojima se mogu prodavati poljoprivredni tržni viškovi, a poljoprivredni proizvođači su prepušteni na milost i nemilost nakupaca. Prostor za njih je do te mjere otvoren da regularno ucjenjuju prodavce stoke i maksimalno snižavaju cijene.
Sagovornici Portala RTCG smatraju da je, uz hitne mjere u cilju organizovanja otkupa, potrebno uvesti dodatne podsticajne mjere koje bi stimulisale mlade ljude da se bave stočarskom proizvodnjom.
Slaba kupovna moć građana i poremećeni odnosi na tržištu uslovili su i slabu prodaju stoke. Sve to uslovljava smanjivanje stočnog fonda i sve manji broj onih koji odlučuju da se bave stočarstvom.
To dovodi do drastičnog smanjenja stočnog fonda na sjeveru, pa i u Andrijevici, dok ne postoji način da nekom iz Evropske unije možete objasniti činjenicu da je uzaludno potrošen njihov novac koji su donirali za izgradnju moderne stočne pijace u tom gradu, da je otvaranje prije deceniju i po bila politička predstava, i da ta stočna pijaca, zapravo, nikada nije proradila.
Izvor-rtcg
