Petar Ojdanić je sedamnaestogodišnji košarkaš KK „Lim“ iz Berana, kojem mnogi poznavaoci ovog sporta predviđaju svijetlu i uspješnu budućnost.
Pohađa treći razred Srednje stručne škole u Beranama. Igra na poziciji centra i krilnog centra – ulogama koje mu, kako sam ističe, najviše odgovaraju. Posebno uživa u igri leđima i u pik igri, gdje najbolje izražava svoje kvalitete.
Jedan je od lidera juniorske selekcije KK „Lim“, a sa uspjehom nastupa i za seniorski tim kluba. Tamo stiče dragocjeno iskustvo i gradi samopouzdanje kroz duele sa starijim i znatno iskusnijim protivnicima.
Intervju sa Petrom Ojdanićem pročitajte u nastavku:
RB: Jesi li zadovoljan rezultatima i svojim partijama u dosadašnjem dijelu sezone u dresu Lima u Prvoj B košarkaškoj ligi Crne Gore, kao i u juniorskoj ligi?
Petar: Što se tiče rezultata ove sezone, zadovoljan sam svojom igrom, naročito u juniorskoj ligi, gdje smo ostvarili pet velikih pobjeda u sedam mečeva i trenutno smo drugi na tabeli, i to i pored toga što u većini utakmica nismo bili u potpunom sastavu.
RB: Kako izgleda osjećaj igrati seniorsku ligu dok si još uvijek srednjoškolac?
Petar: Igrati seniorsku ligu dok sam još srednjoškolac zaista je sjajan osjećaj i puno iskustva sam stekao igrajući sa seniorima i protiv drugih iskusnih igrača.
RB: Kako se nosiš s činjenicom da igraš protiv fizički jačih i iskusnijih igrača?
Petar: Trudim se da se nosim ravnopravno sa fizički jačim i iskusnijim protivnicima kao i saigračima, dajući 100% svojih mogućnosti, i za sada mi to dobro ide.
RB: Kako i kada je počela tvoja ljubav prema košarci i ko te je prvi motivisao da kreneš tim putem?
Petar: Moja ljubav prema košarci počela je kada sam imao samo 10 godina. Dobio sam košarkašku loptu od svog oca na poklon, i to je bila ljubav na prvi pogled. Moj otac me je tada uveo u svijet košarke i ostao u tome sa mnom kao glavna podrška sve do danas. Kada sam ga pitao da mi pokaže neke igrače i utakmice, nije mi odmah pričao o Lebronu Džejmsu i Majklu Džordanu, već o velikom Milošu Teodosiću. Pokazivao mi je njegove snimke sa utakmica kako čita igru i čini je prostom. Tako da mislim da sam još na početku dobio najbolji mogući primjer da dodatno motiviše moje zanimanje i strast prema ovom sportu.
RB: Na kojim segmentima igre trenutno najviše radiš i šta želiš da unaprijediš?
Petar: Trenutno najviše radim na svom šutu i brzini jer sam do sada igrao uglavnom na pozicijama 4 i 5. Kako se približavam seniorskoj košarci, smatram da je važno da dodam raznovrsnost svojoj igri i mogućnost igranja na nižim pozicijama uprkos svojoj visini.
RB: Ko ti je do sada bio najteži protivnik i zbog čega?
Petar: Do sada mi je najteži protivnik bila ekipa KK Ulcinj, protiv koje smo prethodne sezone dva puta igrali u Prvoj B ligi, a oni su na kraju i osvojili ligu. Sjajna ekipa sa nekoliko odličnih stranaca.
RB: Kakav si učenik i kako uspijevaš da uskladiš školu, obaveze i košarku?
Petar: Što se škole tiče, uspijevam da uskladim obaveze i košarku, mada sam ipak više posvećen košarci.
RB: Imaš li košarkaškog uzora ili igrača od kojeg najviše učiš?
Petar: Mojim uzorima bih naveo Miloša Teodosića, koji je razlog zbog kojeg sam zavolio košarku, i Nikolu Jokića, koji je uticao na moju ljubav prema igranju na niskom postu i u reketu.
RB: Kolika je uloga trenera i saigrača u tvom razvoju i napretku?
Petar: Uloga trenera i saigrača u mom razvoju bila je ključna. Time veliku zahvalnost dugujem mojim trenerima Blažu Ivanoviću i Darku Bojoviću, koji su me podržavali od samog početka i naučili mnogo i o košarci i o životu.
RB: Koji trenutak u tvojoj karijeri smatraš najposebnijim ili najemotivnijim?
Petar: Najposebniji period u karijeri bila je sezona u pionirima kada smo ušli u Superligu Crne Gore, igrali odličnu košarku protiv najboljih ekipa i pružao sam odlične partije tokom čitave sezone. Kao nagradu za to stigao je poziv reprezentacije i završio sam na užem spisku. Ta sezona će mi zauvijek ostati u lijepom sjećanju.
RB: Kako se nosiš sa pritiskom i očekivanjima – bilo od publike, kluba ili samog sebe?
Petar: Sa pritiskom i očekivanjima uglavnom se nosim tako što nastojim da zadovoljim samog sebe. Ponekad imam loše dane ili probleme sa povredama, ali uvijek dajem svoj maksimum.
RB: Kako izgleda tvoj idealan trening, od zagrijavanja do završnih vježbi?
Petar: Moj idealan trening koji praktikujem kada radim sam počinje laganim trčanjem, sprintevima i skokovima, zatim slijedi rad sa loptom: šutevi u i oko reketa, šutevi sa distance, vježbe driblinga, i posebno fokus na slobodna bacanja, koja često mogu odlučuivati utakmice.
RB: Koji su tvoji ciljevi za narednu sezonu i tvoje dugoročne ambicije u karijeri?
Petar: Ciljevi za narednu sezonu su ozbiljna uloga u prvom timu i, ako Bog da, ulazak u Prvu A ligu. Dugoročno, nakon srednje škole, želim da se pokažem na višem nivou i nadam se da ću uz trud i volju koju imam uspjeti ostvariti svoje ambicije.
RB: Jesu li NBA i američki koledž dio tvojih dugoročnih planova ili snova?
Petar: Američki koledž je uvijek opcija, a NBA je moj san. Koledz je naravno korak blize ostvarenju tog sna ali trenutno je moj fokus ovdje gdje sam i ne razmisljam toliko o tome.
RB: Šta bi poručio mladim sportistima koji tek počinju i gledaju u tebe kao primjer?
Petar: Mladim sportistima bih poručio da vjeruju u sebe i ostanu uz ljude koji vjeruju u njih, jer su podrška, vjera i samopouzdanje najbitniji za uspjeh. Takođe, uvijek treba birati vjeru u Boga i sport prije svih negativnih stvari koje nas okružuju i odvlače od pravih vrijednosti.
Andrija Turčinović
