Maša Pešić, učenica Srednje medicinske škole u Beranama, već godinama se izdvaja među vršnjacima po izraženoj ljubavi prema pisanju i književnosti.
Prve pohvale za pismene zadatke počela je da dobija još u osnovnoj školi, ali, kako kaže, pravi ljubav prema pisanoj riječi dogodila se u srednjoj školi, kada su njeni radovi počeli da osvajaju nagrade na literarnim konkursima širom Crne Gore.
“Pisanje za mene predstavlja iznošenje najdubljih emocija koje je nekada lakše prenijeti na papir nego izgovoriti. Ujedno je to i putovanje kroz jezik, istoriju, kulturu i okolinu” kaže Maša, dodajući da svaka pažljivo odabrana riječ nosi svoju težinu, boju i mjesto.
Maša ističe da joj je proces pisanja važan ne samo kao sredstvo izražavanja, već i kao prilika da razvija svoj potencijal.
“Osjećaj stvaranja nečega svojim rukama, mislima, idejama i zapažanjima je divan, ali nosi i određenu dozu odgovornosti” objašnjava ona.
Posebnu inspiraciju pronalazi u klasicima ruske i domaće književnosti. Dostojevski i Tolstoj je, kaže, navode na razmišljanje i dublje preispitivanje svijeta, dok su joj Andrić i Selimović bliski temama i duhom prostora u kojem živi.
“Autori su autentični i posebni, svaki na svoj način. Teme koje obrađuju domaći stvaraoci su mi poznate i duboko emotivne. Djela Dostojevskog i Tolstoja razvijaju onaj neopipljivi svijet koji je svakom autoru neophodan” dodaje Maša.
Iako još uvijek tinejdžerka, iza sebe ima višegodišnje iskustvo u izražavanju kroz pisanje loterarnih radova. U temama koje obrađuje najčešće se oslanja na međuljudske odnose i porodične vrijednosti.
“Porodica je mjesto gdje sam naučila da izgovaram prve riječi, pa tako i da ih prenosim na papir. Toplina i ljubav koju osjećam svakodnevno podstiču me da pišem i sačuvam te vrijednosti od zaborava” kaže Maša.
Pored ljubavi prema knjiẓ̌evnosti, krasi je i talenat. To se potvdjuje činjenicom da je osvojila popriličan broj nagrada i priznanja. Posebno je ponosna na nagradu koju je dobila za sastav posvećen Petru II Petroviću Njegošu.
“Njegoš, poput plamena i luče, i dalje živi u našem vremenu, ali i u mojim radovima” kaže ona i dodaje da nagrade koje je dobijala ne vidi kao cilj, već kao potvrdu da su njene riječi dotakle druge.
Svoju ljubav prema pisanoj riječi ne krije, često učestvuje u konkursima i takmičenjima. Kada piše za konkurs, rokovi joj, priznaje, dodatno pojačavaju motivaciju i fokus. S druge strane, pisanje za sebe je proces koji traje duže, zahtijeva više vremena i unutrašnje tišine.
Kroz pisanu riječ, ova mlada djevojka, gradi svoj identitet i vješto prenosi emociju koja ide uz mladost i talenat koji Maša posjeduje.
Milena Bubanja Obradović
